Sunday, March 27, 2011

Finansiranje stranaka

Rovovska bitka Rekonstruisana Vlada Srbije trebalo bi u najskorije vreme da usvoji novi zakon o finansiranju političkih partija Iako su narodni poslanici pre šest godina usvojili Zakon o finansiranju političkih stranaka, nijedna pravosnažna presuda nije doneta. Nažalost, to ne znači da su partije u Srbiji operisane od političke korupcije već da jedan od najvažnijih antikoruptivnih zakona zapravo nije primenjivan. Za proteklih 20 godina višestranačkog života, nagledali su se građani Srbije svega. Nezavisne institucije su izveštavale o malverzacijama stranaka i u izbornim kampanjama i u redovnom radu, ali na kraju je bilo: nikom ništa. A i kako da se spreči muvanje, bar sa parama iz budžeta, kada su za kontrolu stranaka zaduženi skupštinski Odbor za finansije i Republička izborna komisija i kada ekskluzivno pravo da podnese prekršajne prijave ima samo predsednik odbora u kome sede parlamentarci, koji s jedne strane nemaju dovoljno stručnog znanja, a sa druge strane ponašaju se kao vojnici partije a ne predstavnici građana?! Kao što je dr Vladimir Goati, predsednik Transparentnosti Srbije, nedavno rekao na okruglom stolu o nacrtu ovog zakona, to je kao da hroničnog alkoholičara pripustite u prodavnicu pića!


S obzirom na to da je borba protiv korupcije - pored izručenja Ratka Mladića, Gorana Hadžića i sličnih Haškom tribunalu - glavni uslov za članstvo u Evropskoj uniji - napravljena je radna verzija potpuno novog zakona o finansiranju političkih aktivnosti. U toku je poliranje teksta koji je radna grupa Ministarstva pravde i Agencije za borbu protiv korupcije sastavila još u decembru 2010. godine i sada se čeka da rekonstruisana Vlada Srbije kaže svoje.


Naravno, mesta za usvajanje još neke preporuke i terminološku preciznost uvek ima, ali rovovska bitka će se voditi ne samo na vladi već i za skupštinskom govornicom. Sudeći po dosadašnjim varničenjima i tome da je prethodna vlada već jednom 28. februara 2011. godine odbila predlog - biće napeto, iako su i Venecijanska komisija, Grupa zemalja za borbu protiv korupcije Evropskog saveta (GREKO) i OEBS ocenili da je predlog zakona dobro napisan. Građanima preostaje samo da drže fige i nadaju se da predlog zakona neće biti uništen amandmanima poslanika.



„Među najpozitivnijim izmenama izdvojio bih izričitu zabranu posrednog finansiranja (npr. da neka firma plati reklamu umesto stranke koja se propagira) i snažna kontrolna ovlašćenja Agencije za borbu protiv korupcije radi utvrđivanja zakonitosti finansiranja. Nove su i norme o izbornom jemstvu, koje imaju za cilj da se budžetski novac ne rasipa za dotacije izbornim listama koje ne uspeju da osvoje ni jedan odsto glasova (0,3 odsto za manjine)“, kaže Nemanja Nenadić, programski direktor „Transparentnost Srbija“, dodajući da nema sumnje da je to pravilo nepovoljno za nove aktere na političkoj sceni. Ipak, to ne znači da se ograničava pasivno biračko pravo (učestvovanja na izborima) bez polaganja jemstva. Ono je uslov samo za dobijanje budžetskih subvencija. Nenadić misli da iole ozbiljnim takmacima, koji pretenduju da pređu cenzus i osvoje više od 250.000 glasova, ne bi trebalo da bude problem da takvo jemstvo pribave, imajući u vidu da će bez njega ostati samo ako ne osvoje ni 40-50 hiljada glasova.



U medijima se već spekulisalo da je G17 plus tražio da se budžetska davanja za finansiranje parlamentarnih stranaka sa 0,15 odsto udvostruče, da se smanje sredstva koja bi Agenciji za borbu protiv korupcije omogućila kontrolu partijskih finansija, kao i da se uplatnicama na račun stranke može donirati i po nekoliko desetina hiljada dinara. Potom je stranka G17 plus prozvala Ministarstvo pravde da je pod kontrolom Demokratske stranke i da koči donošenje novog zakona.



Nacrt zakon donosi promene u načinu raspodele budžetskih sredstava za političke stranke. „Predviđene su restriktivne odredbe prema strankama koje izlaze na izbore samo da bi kroz izborni proces zaradile nešto novaca. U tom smislu novi zakon može uticati na smanjenje broja političkih stranaka“, rekao je Slobodan Homen, državni sekretar u Ministarstvu pravde 3. marta 2011. godine na okruglom stolu posvećenom novom zakonu. Homen, koji je već jednom najavio da će Vlada usvojiti ovaj predlog zakona, i dalje je optimističan i ne očekuje velike izmene. „Lično više bih voleo da država plati političke stranke, nego da one nalaze sredstva tako što čine koruptivna krivična dela,“ kaže Homen i dodaje da će posle još jedne dorade Venecijanske komisije zakon ubrzo biti usvojen u Skupštini.



Jedan od najvećih nedostataka sadašnje regulative je što prikupljanje novca za kampanju iz privatnih izvora može da iznosi svega 20 odsto od sredstava dobijenih iz javnih izvora. A kako su često stranke novac iz budžeta dobijale i posle održanih izbora, stranke su imale muke da izračunaju koliko novca mogu da prikupe iz privatnih donacija i priloga. I tako se pojavilo mnogo „ispeglanih izveštaja“ stranaka koje su naknadno pakovale troškove kako bi izbegle da prekorače zakonom dozvoljene iznose za finansiranje. Dodatnu komplikaciju pričinjava to što je strankama potpuno zabranjeno da se reklamiraju mimo izborne kampanje i što zakonskim okvirom nisu obuhvaćeni izdaci koji ne spadaju ni u redovan rad ni u kampanju. Stranke nemaju načina da prikažu troškove lepljenja plakata kojima se glasačima zahvaljuju na ukazanom poverenju ili troškove iz redovnog rada a koji su nastali u svrhu kampanje.



„Dobijali smo izveštaje o kampanjama na vanrednim lokalnim izborima 2010. godine, u kojima su stranke potrošile nula dinara u izbornoj kampanji“, kaže Zorana Marković, direktorka Agencije za borbu protiv korupcije koja je nadležna da kontroliše stranačke finansije samo u okviru izbornih kampanja. Kada bi se postojeći zakon primenjivao, neke od stranaka bile bi u velikom problemu jer su davale lažne podatke, jer se preko internet-prezentacija, izveštaja iz medija jasno vidi da su kampanje, čak i na lokalnom nivou, bile i te kako dinamične. Zorana Marković dodaje: „Za Agenciju je još veći problem što nema nijedan delotvoran mehanizam kontrole troškova u kampanji, niti ima kriterijum na osnovu koga bi utvrđivala količine, cene i kvantitet određenih aktivnosti stranaka u izbornoj kampanji. Prema sadašnjem zakonu, Agencija je prinuđena da se oslanjamo na posredne izbore, što nikako nije dobro za delotvornu kontrolu“.



Predlog zakona političkim strankama omogućava da i dalje dobijaju određena sredstva iz javnih izvora, ali i sredstva iz privatnih izvora privlače bez ograničenja, tj. samo atraktivnošću političke agende koju nude. Ovo je potpuno drugačija praksa od recimo Nemačke gde partije mogu godišnje da potroše 130-140 miliona evra. Namera ponuđenog rešenja je da većina sredstava partija dolazi iz privatnih izvora, što može biti komplikovanije za kontrolu, ali je svakako zdravije za dalju demokratizaciju političkog života.



„Verovatno u izveštajima stranaka dosta toga se stavlja sa strane, pa tako 80-90 odsto sredstava potiče iz javnih izvora. To nije dobro, jer stranke tako postaju deo državnog aparata, umesto da budu akter civilnog društva u polju političkog delovanja“, kaže Đorđe Vuković, programski direktor CeSID-a, dodajući da je drugi ništa manje značajan problem bio nejasan kriterijum podele javnih sredstava. U proteklim godinama praksa je bila na štetu velikih stranaka. Svim političkim strankama (izbornim listama) 30 odsto se delilo u jednakim iznosima, a ostalih 70 odsto shodno broju osvojenih poslaničkih mesta. Dešavalo se da od 22 izborne liste, 17 ne osvoji više od 0,5 odsto ukupnog broja glasova (što je manje od 10.000 glasova) a da su pri tome dobili značajna sredstva iz javnih izvora. Tu je bilo i drugih zloupotreba novca pa su se predstavnici raznih partija, o državnom trošku, šetkali po Vašingtonu, Briselu i ostalim inostranstvima. A poseban apsurd su bili predsednički izbori gde je pobednik u drugom krugu dobijao sav novac, oko četiri miliona dinara. Novi zakon predviđa da se polovina novca deli između svih predsedničkih kandidata, a da ako dođe do drugog kruga suparnici dobiju po četvrtinu ukupne sume.


Takođe, novina predloga zakona, po ugledu na recimo Veliku Britaniju, je uvedeno izborno jemstvo gde svaki politički subjekt mora da položi 20. deo sredstava od 0,05 odsto budžeta. Da bi stranka mogla da računa na pare države potrebno je da osvoji jedan odsto (tj. 0,3 odsto za manjinske stranke) ukupnih glasova birača. Ukoliko u tome ne uspe dužna je da novac vrati u roku od 30 dana.

Svim političkim strankama (izbornim listama) 30 odsto se delilo u jednakim iznosima, a ostalih 70 odsto shodno broju osvojenih poslaničkih mesta. Dešavalo se da od 22 izborne liste, 17 ne osvoji više od 0,5 odsto ukupnog broja glasova (što je manje od 10.000 glasova) a da su pri tome dobili značajna sredstva iz javnih izvora. Tu je bilo i drugih zloupotreba novca pa su se predstavnici raznih partija, o državnom trošku, šetkali po Vašingtonu, Briselu i ostalim inostranstvima. A poseban apsurd su bili predsednički izbori gde je pobednik u drugom krugu dobijao sav novac, oko četiri miliona dinara. Novi zakon predviđa da se polovina novca deli između svih predsedničkih kandidata, a da ako dođe do drugog kruga suparnici dobiju po četvrtinu ukupne sume.



Takođe, novina predloga zakona, po ugledu na recimo Veliku Britaniju, je uvedeno izborno jemstvo gde svaki politički subjekt mora da položi 20. deo sredstava od 0,05 odsto budžeta. Da bi stranka mogla da računa na pare države potrebno je da osvoji jedan odsto (tj. 0,3 odsto za manjinske stranke) ukupnih glasova birača. Ukoliko u tome ne uspe dužna je da novac vrati u roku od 30 dana.



Nezavisni stručnjaci strahuju da će se, jednom kada Agencija uspostavi efikasnu kontrolu nad svim onim što je regulisano, oni koji krše pravila o finansiranju dovijati tako što će umesto stranaka kampanju voditi neko drugi, npr. kao neko udruženje. Za skrivanje prihoda mogli bi da se iskoriste i zajmovi. OEBS i GREKO strahuju, ne bez razloga, da bi Agencija mogla da se nađe pod pritiskom ako zaista bude svoj posao radila kako treba.



Novi zakon takođe ne limitira ukupne rashode kampanje (zbog čega bi mogle još da poskupe), niti se zakup TV termina ograničava (a što bi moglo da se definiše i medijskom regulativom).



Redovno finansiranje stranka i njihovih izveštaja predviđeno je kroz kontrolu nezavisnih a licenciranih revizora. „Nova rešenja imaju svoju logiku, mada ih ne smatram najboljim mogućim. U redu je što se smanjuje dosadašnja nesrazmera pri raspodeli sredstava parlamentarnim strankama i što se rešavaju neka sporna pitanja kada je reč o koalicijama. Međutim, ne mislim da je dobro to što će stranke dobijati četiri godine novac na osnovu brojnog stanja nakon izbora čak i ako ih u međuvremenu napusti cela poslanička grupa. Mislim da novac koji poreski obveznici daju strankama treba da služi da one koji imaju političku moć (narodne poslanike) učini manje zavisnim od drugih finansijera, a ne da bude renta za uspeh ostvaren na prethodnim izborima“, zaključuje Nenadić.



Na kraju, dodatna mera koja bi trebalo da privoli stranke da se dovedu u red, pooštrene su i sankcije koje predviđaju novčane kazne od 200.000 do 2.000.000 dinara za stranke, odnosno od 50.000 do 150.000 dinara za odgovorna lica, zatim uskraćivanje sredstava iz javnih izvora itd.


NAPOMENA: Delovi teksta označeni narandžastom bojom nisu objavljeni!


Fotomontaža preuzeta sa www.fpolitics.com


Objavljeno 24. marta 2011. godine u "Srbija u promenama" br.1, dodatku nedeljnika NIN

No comments: