
NATO kišobran kao šargarepa
Direktor istočnoevropskog projekta Centra za strateške i međunarodne studije u Vašingtonu Januš Bugajski svrstava se u političke eksperte koji se godinama zalažu za punu nezavisnost Kosova.
“Premda Beograd upozorava na mogući srpski revanšizam u budućnosti, ako je ozbiljan u vezi s ekonomskim reformama, ne bi trebalo da izaziva NATO ili Evropsku uniju jer bi to Srbiju vodilo u međunarodnu izolaciju. Ideja “pregovora o statusu” je da Beograd izvuče neku korist iz procesa, iako su glavni međunarodni faktori već prihvatili najracionalnije rešenje – odvajanje Srbije i Kosova. U ovakvim uslovima, samo se tri pitanja nameću.
1) Šta se Beogradu može ponuditi kako ne bi destabilizovao proces?
2) Kako privoleti članice Saveta bezbednosti, posebno Rusiju i Kinu?
3) Kako primeniti specifične kriterijume uslovne nezavisnosti?
Beogradu se može ponuditi sveobuhvatna zaštita srpske manjine, NATO kišobran nad državom koja se uzdiže, ulazak Srbije u NATO i što kraći put kroz proces stabilizacije i asocijacije.
Ujedinjene nacije mogle bi da namame Rusiju i Kinu tako što će im ponuditi maksimalnu političku i ekonomsku korist. Rusija i Kina zahtevaće da Kosovo ne postane primer koji bi se kasnije mogao primeniti na Čečeniju i Tibet i tražiće veće bilateralne koncesije od Vašingtona – na primer, članstvo u specifičnim međunarodnim organizacijama, kao i manji fokus na kršenje ljudskih prava i antidemokratske mere u obe zemlje.
Uslovna nezavisnost mora sadržati precizne datume kada će Kosovo dostići suverenu nezavisnost i kada će se međunarodne snage povući.
Objavljeno 27.10.2005 u NIN-u broj 2861
No comments:
Post a Comment