Friday, November 13, 2009

Disciplinovanje na Filozofskom fakultet u Beogradu







Nepodobni Dekart


Potpisavši otkaz asistentkinji dr Jasni Šakoti-Mimici nova dekanka Filozofskog fakulteta prof. dr Vesna Dimitrijević nije stavila tačku na „slučaj“, već je pokrenula lavinu ogorčenosti i kolega i javnosti

Posle pet godina trpljenja svakojakih omalovažavanja, ponižavanja, sprečavanja da napreduje i na kraju i otkaza, dr Jasna Šakota-Mimica, donedavno asistentkinja na odeljenju Filozofskog fakulteta u Beogradu, odlučila je.

„Protiv profesora Filozofskog fakulteta: Leona Kojena, Miloša Arsenijevića, Živana Lazovića i Aleksandra Kostića podneću krivičnu prijavu zbog nesavesnog rada u službi“, kaže dr Jasna Šakota-Mimica na početku razgovora.

Sve je počelo 2003/2004. godine. Jasna se suprotstavila dolasku jereja Vladana Perišića, sa Bogoslovskog fakulteta, na Istoriju filozofije II jer se istom, kako se kasnije ispostavilo, nije gotovo uopšte ni bavio. Čak je za dva različita prevoda jedne knjige mislio da su dve različite knjige. Onima koji su vodili odeljenje za filozofiju to se nije dopalo i ubrzo počinju muke za Jasnu. Zapinje kod doktorske disertacije „Dekartovo shvatanje telesnog“. Petog decembra profesori Kojen, Arsenijević i Perišić pišu Izveštaj kako bi je diskreditovali. Bitno je naglasiti da prof. dr Radmila Šajković, verovatno najveći stručnjak za Istoriju filozofije, nije potpisala taj dokument jer je u njemu, između ostalog, pisalo da „Jasna Šakota-Mimica ne poznaje, ili ne želi da uvaži, osnovna pravila citiranja i parafraziranja tekstova kojih se pridržavaju ozbiljni istoričari filozofije“. Takođe, govori se o oskudnoj sekundarnoj literaturi a ne govori se o ostalim korišćenim izvorima, čak se indirektno kaže kako je očigledno da je kandidatkinjino poznavanje literature o Dekartu obimnije od navedenih izvora, iz čega stoji neizgovorena optužba za plagijatorstvo.

Sprečena da doktorira u Beogradu, Jasna odlazi u Novi Sad. Profesor Milenko A. Perović, u to vreme šef odseka za filozofiju i autor 15 knjiga i više od osamdeset stručnih radova, prihvata da joj bude mentor, a profesorka Šajković jedan od članova komisije.
Profesori Kojen i Arsenijević pokušali su opet da spreče Jasninu disertaciju i čak su lično dolazili u Novi Sad.

„Obavještavan sam od službenih lica na Filozofskom fakultetu i na Univerzitetu Novi Sad da su pomenuta gospoda posjećivala u više navrata fakultetske službe. Ponašala su se vrlo neuobičajeno, čak prijeteće u iskazivanju živog interesa za prijavu disertacije. Nije mi poznato zašto su izbjegavali susret sa mnom kao šefom Odseka za filozofiju i potencijalnim mentorom na toj disertaciji. Kada sam napisao referat s ocjenom izrađene disertacije, iz Beograda je stigao prigovor na referat. Prigovor je odbačen“, kaže prof. dr Perović. I dodaje: “Osporitelji njene disertacije uspijevaju jedino osporiti sebe i provociraju da im se postavi pitanje: gdje ste, kada i šta, gospodo osporavatelji, sami napisali o Dekartovoj filozofiji?“

Do objavljivanja ovog broja profesor Arsenijević nije odgovorio na elektronske poruke niti je pet minuta do predavanja odgovarao na telefon u kabinetu. Profesor Kojen je pak rekao da nema vremena i da inače u tako kratkom roku (pet dana) ne prihvata da razgovara. Priprema novi kurs koji predaje u ponedeljak i utorak. Iako mu je ponuđeno da odabere i neki termin naredne nedelje, Kojen nije hteo da razgovara o slučaju dr Šakote-Mimice, izveštaju i radu u Kadrovskoj komisiji za njeno unapređenje, koja je napisala još jedan izveštaj po kome je ispalo da na osnovu objavljenih radova u stručnim časopisima, ona nema dovoljno bodova za napredovanje u zvanje docenta.
„Ne znam šta tačno imate, ali ja nisam jedini“, kaže Kojen koji je novinaru NIN-a objasnio: „Najbolje bi bilo da razgovarate sa sadašnjim i bivšim dekanom“, uz objašnjenje da ako bude baš imao nešto da kaže, posle objavljivanja teksta, to će učiniti u pismima čitalaca.

Inače, bivše dekane, Lazovića i Kostića, mnogi optužuju da su ohrabrivali Jasnine progonitelje koji su joj osporavali doktorat, čime su implicitno pokazivali da ne priznaju doktorske titule koje su stečene na Odseku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Novom Sadu.

Docent dr Mladen Kozomara, profesor na Uvodu u filozofiju, formalno je pokrenuo proceduru za njeno unapređenje 2005. godine i već tada je bilo jasno da je ignorišu, da postoji inercija. Znao je da će biti mnogo čekanja, ali nije odustajao. Po njegovom mišljenju, Lazović i Kostić, kao dekani, nisu ništa činili da u skladu sa svojim odgovornostima i obavezama spreče nedopustive postupke. Iako od početka Kostić nije krio privatno uverenje da Jasni nije mesto na Fakultetu, morao je da se ponaša kao dekan.

Jedan od ključnih momenata koji je doveo do toga da Jasna ostane bez posla jeste to što, kako kaže prof dr Vera Vratuša-Žunjić, Izborno veće na poslednjoj sednici nije usvojilo Izveštaj Nastavne komisije (u kojoj je Kojen opet imao istaknutu ulogu) zato što nije uključen i odgovor na Jasnin dopis gde ona dokazuje da ima neophodne bodove za unapređenje u docenta i da zbog toga odbija da se javi na konkurse raspisane za asistente. Ljudsko i pravno testo u ovom slučaju toliko se zamesilo da je angažovano i Ministarstvo za prosvetu. Kada je đavo stvarno odneo šalu, tadašnji dekan Kostić je predložio kompromis.

„Dr Šakota-Mimica trebalo je da se javi na konkurs za asistenta, a da se Odeljenje obaveže da će na prvoj narednoj sednici (pošto se izabere u zvanje asistenta) podneti novi izveštaj o ispunjenosti uslova za unapređenje i ukoliko su uslovi ispunjeni, pokrene postupak unapređenja. Ovo rešenje je imalo i podršku Ministarstva prosvete, ali dr Šakota-Mimica nije bila voljna da ga prihvati“, kaže prof. dr Kostić za NIN. Međutim, Ministarstvo je tražilo raspisivanje konkursa za docenta.

Na sav taj galimatijas papira, dopisa, zapisnika sa sednica i veća i prigovora od kojih jedan govori o postajanju dva dokumenta pod istim delovodnim brojem, zvanično je stavljena tačka. Petog oktobra 2009. godine prof. dr Vesna Dimitrijević potpisala je otkaz i poštom Jasni poslala radnu knjižicu. Međutim, dekanka je vrlo brzo bila neprijatno iznenađena Otvorenim pismom dvadeset četvoro kolega: „Odbrana prava koleginice Šakota-Mimica znači i odbranu prava pojedinca od zloupotreba zakona, manipulacija i prava jačeg... Da li ste spremni da preuzmete odgovornost za profesionalnu, moralnu i svaku drugu štetu koju će Fakultet pri tome pretrpeti?“, kaže se u pismu. Dekanka je shvatila pismo kao uvredu.

Dr Kozomara podseća na vremena kada nastavnici nisu dobijali otkaze zbog različitih uverenja. „Čak i kada su deklarisani marksisti bili na fakultetu, imali ste Vuka Pavićevića koji je za asistenta primio Igora Primorca koji nikada nije krio da ne daje pišljivog boba za ta marksistička uverenja. Veljko Korać je primio za asistenta na savremenoj filozofiji Miloša Arsenijevića koji takođe nije delio njegova uverenja. Imali smo Jovana Aranđelovića koji za asistenta uzima Aleksandra Pražića, čoveka koji je napisao knjigu Militantni pozitivizam“, kaže dr Kozomara.

Kako sam kaže, to ima pogubne posledice na studente. „I inače je sve manje studenata koji još sanjaju nešto od mladalačkih snova o pustolovini znanja. Ali i oni se vrlo brzo ohlade u ovoj klimi i onda ili razignirano otaljaju šta imaju ili, što je još opasnije, prilagode se i uklope. Počinju da se guraju po pravilima, postaju bezobzirni, cinični i nekompetentni. Meni je teško da to priznam, ali nikad nije bilo gore.“

Ne može to tako

Dekanka Filozofskog fakulteta u Beogradu, prof dr Vesna Dimitrijević, o razlozima, motivima i okolnostima otkaza koji je potpisala kaže: „Smatram da sam kao dekan dužna da radim svoj posao a ne da ga odlažem. Tačno je da sam potpisala rešenje o prestanku radnog odnosa dr Jasni Šakoti-Mimici, ali se ta odluka zasniva na nekim odlukama koje je prethodna uprava donosila. Nemam nikakvog razloga da sumnjam u te odluke.

Jeste li pročitali svu dokumentaciju pre nego što ste potpisali rešenje?
- Nisam. To je materijal koji je obiman toliko da sam prvog oktobra sela da ga čitam, ne bih ga završila do sada. Glavni problem je što je konkurs raspisan za asistenta, dok je Šakota-Mimica smatrala da to treba da bude konkurs za docenta.

Ipak, to nije bila samo njena ideja.
- Bilo koji izbor nastavnika podleže proceduri. Ona ima svoja pravila i vrlo je složena. Osim toga, konkurs za docenta nije raspisan zato što Kadrovska komisija nije donela odluku o tome.

Docent dr Mladen Kozomara je više puta pokretao inicijativu za njeno unapređenje?
- Jeste, ali to ne može tako. U njenom slučaju to je odeljenje za filozofiju.

Smatrate li da je dr Jasna Šakota-Mimica žrtva progona?
- Takve termine ne bih koristila. Da li je to progon, lepo ili ružno, brzo ili sporo, mislim da je irelevantno. Relevantno je da postoji način kako se to radi.

Da li ste pokušali da razgovarate sa Jasnom pre nego što ste joj potpisali rešenje?
- Nisam.


Objavljeno 12. novembra 2009. godine u nedeljniku NIN br. 3072

1 comment:

Unknown said...

Greške na sve strane. I Dekan je imao prava da raspiše konkurs (kakav je god hteo) ako mu to omogućava zakon, a onda je zakon loš. II J. Šakota ima ''dovoljan'' profil nastavnika, pa bi sve dramatis personae trebalo da ''ispopružaju'' ruke pomirenja jedni drugima i ostvare sintezu, ili kvintesenciju onoga zbog čega se (barem) filozofi uopšte bave - jer se svi identiteti onda ''izližavaju'' (a la Šojić). m