Showing posts with label Facebook. Show all posts
Showing posts with label Facebook. Show all posts

Friday, December 03, 2010

DOSIJE: Vidimo se na Fejsu - četvrta dimenzija



Digitalni prijatelji

Do pre šest godina delovalo je nezamislivo da preko kompjutera, na društvenoj mreži, komunicirate sa desetinama prijatelja istovremeno, danas je to realnost. A šta će biti, na primer, za desetak godina?


Tvorac Fejsbuka (Facebook) i najmlađi milijarder na svetu, Mark Cukerberg izazvao je zemljotres na internetu, ovaj put lansirajući novi servis koji već sada svi nazivaju „ubica džimejla“ (Gmail killer). Zamisao je pakleno dobra i ambiciozna što se valjda i očekuje od onog ko mašta o globalnoj, u ovom slučaju cyber dominaciji. Svi korisnici, to je već sada pola milijarde ljudi a biće ih još više, dobiće @facebook.com adresu stanovanja i moćan sistem koji omogućava da na jednom mestu imaju sve - konsolidovane mejlove, kontakte, četove, plus bržu i lakšu razmenu tekstualnih poruka, priloga. Međutim, ono što je revolucionarna novina je da će prijatelji sa Fejsbuka moći da komuniciraju i preko SMS poruka na mobilnim telefonima.


Nema više log out sa Fejsbuka. Osim toga, ako se ispostavi da je Džoel Seligštajn, glavni inženjer odgovoran za razvoj novog messages sistema, dobro odradio svoj deo posla Fejsbuk će nastaviti da raste i dahće moćnom Guglu (Google) za vrat. Sada već veoma nervoznu konkurenciju Fejsbuk „smiruje“ i uverava da će tradicionalna elektronska pošta nastaviti da živi i da nikakve „krađe“ korisnika nema. Jer, Fejsbuk će se kao i do sada koristiti za komunikaciju sa prijateljima, a ostali Hotmail (363 miliona korisnika), Yahoo (303 miliona), Google (171 miliona)... služiće kao „mesto formalnije komunikacije“ gde se primaju recimo izveštaji od banke ili bilteni. Međutim, činjenica je da Fejsbuk novim servisom dodaje delić slagalice koji ga pretvara u superalat poslovne komunikacije i da rat koji se vodi sa Guglom nije samo pitanje prestiža – ko je broj 1 virtu sveta odnosno Tajmova ličnost godine. Naravno, Gugl se neće predati bez borbe. Prvi šamari su pali kada je Fejsbuk odbio Guglu da dopusti izvoz kontakata i podataka o prijateljima sa profila svojih korisnika, pa su oni momci iz Gugla zauzvrat zabranili uvoz kontakata sa svog mejl servisa. Međutim, problem po Gugl je bio u tome što su Cukerberg i kompanija smislili način da fejsbukovci snime svoje gugl-kontakte na kompjuter i onda ih prenesu na svoju omiljenu društvenu mrežu.

Da li Fejsbuk zaista ima toliko bitan uticaj na svakodnevicu i stvarnost ili je sve to samo dobar marketing?


„Svet u kome smo mi odrasli nije isti kao onaj u kome odrasta digitalna generacija koja 2011. godine postaje punoletna. Čak je i shvatanje reči prijatelj drugačiji. Za njih je prijatelj neko koga znaju sa Fejsbuka, osoba sa kojom možete deliti beskrajno mnogo životnih trenutaka, neko u koga se možete pouzdati, ko će vam priteći u pomoć“, kaže Tanja Milovanović, koordinatorka Centra za proučavanje informacionih tehnologija Beogradske otvorene škole, koja je krajem juna 2010. godine objavila rezultate mini istraživanja o tome šta srednjoškolci u Srbiji vole da rade na internetu. Od oko 300 mladih koji su odgovarali na onlajn upitnik (i preko Fejsbuka) 86 odsto je navelo da na internetu provodi više vremena nego učeći, a četiri od pet tinejdžera više od pola vremena provodi na Fejsbuku iako on ne ostavlja mnogo slobode za uređivanje stranice (MySpace tu pruža mnogo više).


Kako Tanja Milovanović objašnjava: „Verovali ili ne, čak troje od četvoro ispitanika na listi svojih prijatelja ima preko 300 osoba i upravo ta socijalna ekspanzivnost je jedna od najprivlačnijih stvari na Fejsbuku“. Danas, među tinejdžerima smatra se neučtivim, skoro uvredljivim, ako najboljoj drugarici ili drugu ne ponudiš Fejsbuk lozinku, zato nije ni čuditi se da im je jedan od najvećih strahova da će im neko upasti na profil i uraditi nešto što oni nikad ne bi – poslali poruku tajnoj simpatiji ili okačili sliku na kojoj izgledaju bezveze.


Zašto ljudi „lajkuju“ Fejsbuk i šta uopšte rade tamo?


„Teško je definisati tako dinamičnu pojavu – primerenije bi bilo opisati je. Moglo bi se reći da je FB globalna zajednica, koja je započela kao generacijska, da bi vrlo brzo prerasla u intergeneracijsku. Ova zajednica je multiinteresno uspostavljena i to privremeno, povremeno ili konstantno“ kaže sociolog mr Dragana Dinić, sa Instituta za političke studije u Beogradu, i dodaje da je mnogo razloga zbog čega ljudi prave profile na najpopularnijoj društvenoj mreži.


Radoznalost, usamljenost, traže se izgubljeni prijatelji – obnavljaju prijateljstva, potraga za novim drugovima i drugaricama... „FB mi služi da pronađem stare drugare, stare simpatije. I nove ljubavi, e to je to. Samo da me ne čuje verenik,“ kaže Ivana Stošić, generalni menadžer Biznis inkubator centra u Vranju, dodajući da je FB zgodan i za pronalaženje novih pinklica u trendu.


Ali, FB je koristan i zbog toga što kada čujemo neko ime i prezime, i ne poznajemo tu osobu, a želimo da saznamo makar nešto, možemo da zavirimo u njegove ili njene osnovne informacije, postavljene u prozorčiću „info“.


Ima i onih koji putem FB žele da pronađu emotivnog, ali i poslovnog partnera. Nije nepoznato da su se sa ove mreže neka prijateljstva pretvarala i u ljubavne veze, brakove. To je lepa strana Fejsbuka koju je nedavno okusila i pevačica Šer (64). Ona je među prijateljima svoje drugarice našla Rona Cimermana (52) koji je počeo da joj šalje zabavne porukice i FB poklončiće.


„Ron je mislio da sam imitator ili kurva. Uopšte mu nije palo na pamet da bih to zaista mogla da budem ja“, rekla je Šer naglašavajući da je „verbalna odbojka“ trajala više od mesec dana pre nego što je Ron skupio dovoljno hrabrosti da nazove prijateljicu i zatraži telefon pevačice kako bi joj zakazao sastanak.


Britanska kraljica Elizabeta II jedan je od velikih obožavalaca Fejsbuka i svakodnevno koristi sve mogućnosti kako bi slavu i moć Vinzdorovih proširila i u virtuelnom svetu. Sasvim je moguće da Njeno veličanstvo razmišlja o tome kako je jako zgodno što će na Fejsbuku biti živa i kad srce prestane da joj kuca u stvarnom svetu. I ne bi bila jedina jer profili mrtvih ljudi na Fejsbuku postoje i ljudi koji žale za preminulom osobom tu mogu da se uteše gledajući slike, čitajući poruke, statuse.


Na Fejsbuku mladi iz Srbije rade isto što i svi drugi. Traže nove prijatelje, ćaskaju, igraju igrice od kojih je trenutno najpopularnija Farma (Farm Town), rešavaju popularne kvizove, ali i postavljaju sadržaje koje su sami napravili – kače fotografije, tekstove koji su sami napisali, poruke i dodaju muziku raspoloženja sa Jutjuba. Naravno Fejsbuk se koristi i za učenje, više za prepisivanje i pripremu za kontrolni ili pismeni zadatak ali ima i nastavnika koje ne mrzi da održe koji čas dopunske nastave – onlajn. Zanimljivo je da 68 odsto ispitanika iz CePIT-ovog istraživanja u prijatelje svrstava i nastavnike, a samo 18 odsto je tu privilegiju dalo roditeljima.


„Keva mi je upala na Fejs! Opet!“, žali se osnovac drugu dok se autobus 26 tesnom ulicom vuče prema Dušanovcu. Ovaj, šta će, popravlja stvar najbolje što ume. Teši druga, spuštajući nadole šaku sa ispruženim palcem što je i na Fejsbuku i u stvarnom svetu znak da ti se nešto stvarno ne sviđa. Saosećajno pita: „A šta ti kaže ćale?“ Odgovor je: „Ništa. Ćale ne zna za profil“, iako mu sin pred monitorom visi po četiri-pet sati svakog dana. Svoje vreme i džeparac ostavlja u onlajn igricama poput „Umeće ratovanja“ (War Craft), usput razgleda razne, pa i porno snimke na Jutjubu (YouTube) skine ponešto od muzike i filmova i naravno jednim okom je sve vreme na Fejsbuku.


Otkud ova deca na Fejsbuku kada je zvanična politika najveće društvene mreže na internetu takva da ova dva klinca, koja ni hemiju nisu počela da uče, ne bi trebalo da imaju svoj profil dok ne napune 13 godina? E pa u četvrtoj dimenziji naše stvarnosti ne vladaju poznata pravila. U virtuelnom svetu mnogo toga nije kao što izgleda i nije uvek lako odgonetnuti ko je ko. I naravno to ne treba da bude razlog za paniku, već samo za oprez.


Docent prof. Nebojša Mrđa sa Fakulteta političkih nauka u Beogradu kaže za NIN da se ljudi u virtuelnim zajednicama redovno okupljaju, i pristupaju joj kao stanovnici virtuelnog prostora na principu dobrovoljnosti, nezavisno od geografske, klasne, nacionalne ili neke druge pripadnosti: „Potrebno je naglasiti da virtuelni prostor nije izmišljen, on je stvaran, i realno postoji. Jer da ne postoji, ne bismo ni znali da se komunikacija u njemu odvija” – kaže profesor Mrđa.


Komunikacija u “virtu” prostoru razlikuje se od one u fizičkom prostoru. Na Fejsu smo slobodni da kažemo šta mislimo, možda manje razmišljajući da poruke koje šaljemo mogu da nas koštaju sankcija, u slučaju da su uvredljive ili da su proizvod govora mržnje. Dragana Dinić kaže da su razgovori na društvenim mrežama sveobuhvatni, brzi i efikasni: “Komunikacija u velikoj meri ruši prostorne ograničenosti, niveliše ekonomske razlike među ljudima i obezbeđuje pristup najrazličitijim informacijama. Ukoliko se koristi na adekvatan način, zahteva neprekidnu doedukaciju korisnika, unapređuje saznanje. Ali, uprkos izuzetnim prednostima ova komunikacija je često anonimna, zavodljiva, lažna, štetna, tendenciozna, manipulatorska, nemoralna, diskriminatorna, uvredljiva, rizična. Ukoliko se razvije odnos zavisnosti od interneta ili FB dolazi do zdravstvenih poremećaja, posebno psihičkih, do svojevrsnog bekstva od realnosti, do otuđivanja i samoizolacije“ - kaže Dinićeva.


Pre nego što pristupimo Fejsu, iz bilo kog razloga, moramo biti spremni da odemo na društvenu mrežu, kao i kada krenemo na posao, u školu ili u grad. Profesor Mrđa kaže kako je veoma važno da se pročitaju upozorenja, koja su uglavnom pisana malim slovima, da bi korisnik znao šta treba da uradi u cilju smanjenja rizika da njegovi podaci budu zloupotrebljeni: „Takve stvari se mogu desiti i u fizičkom prostoru, navešću lični primer. Naime, jedan moj prijatelj imao je običaj da ono što mu se kaže u poverenju prenese nekom drugom. Zato sam odlučio da mu govorim samo ono što sam spreman sutra da čujem na televiziji ili pročitam u novinama. To može da bude i jedan od načina kako da se postupa i na FB-u. Ono što može biti zloupotrebljeno protiv vas i ono čega biste se mogli stideti nemojte stavljati na Fejsbuk“ - objašnjava Mrđa.


Još jedno od velikih pitanja kojim se bave teoretičari društvenih mreža jeste - da li vreme koje provedemo na FB, može da se svrsta u kategoriju „slobodnog vremena“? Naša sagovornica, Dragana Dinić, kaže da vreme provedeno na FB, ukoliko je svedeno na razumno trajanje, u najvećoj meri jeste slobodno vreme, ali može biti i radno vreme: „Tada se može koristiti za unapređivanje znanja: usavršavate strani jezik dok komunicirate sa prijateljima, proširujete znanje o radu na računaru, primate informacije o mnogim pitanjima; Ako uzmemo marketing za primer: možete se reklamirati ili prikupljati podatke preko foruma, sprovoditi istraživanja, praviti analize; možete reklamirati svoje ili tuđe proizvode i usluge, možete pokretati kampanje i slično...“ - kaže Dinićeva. Ona smatra da simbolika poruka koje šaljemo jedni drugima na Fejsu zavise od pošiljaoca i od primaoca, ali i od same poruke: „Poruka najvećeg broja korisnika FB, koji se predugo zadržavaju na internetu, svakako simbolizuje: nemamo poželjnu i prihvatljivu realnu alternativu da se ostvarimo, pa to činimo na imaginaran način.”


Kada pošaljemo poruku, afirmativnu ili uvredljivu, na Fejsu imamo opciju i da je kada to poželimo obrišemo. Ali, da li smo je zapravo stvarno obrisali? Profesor Mrđa kaže da je komunikacija na internetu odnosno društvenim mrežama javna, jer internet je javni prostor: „Sve što se dešava u javnom prostoru država može da vidi i, eventualno, sankcioniše. Sva komunikacija u virtuelnom prostoru se registruje i pamti zbog načina na koji informacije putuju kroz mrežu. Ako želimo da neku informaciju obrišemo sa svog računara ili FB profila, malo je verovatno da nam to može poći za rukom. Internet je regulisana sredina, zna se kako se pristupa, ne zna se uvek tačno ko, ali se može utvrditi istragom. Svi koji na internetu krše pravila, propise, zakone imaju veliku šansu da budu otkriveni“.


Šta god radili na Fejsu, privatnosti nema! A šta nas čeka u budućnosti? Da bismo dobili odgovor na to pitanje, vratimo se u prošlost... Do pre šest godina delovalo je nezamislivo da istovremeno preko kompjutera, na društvenoj mreži, komunicirate sa desetinama prijatelja istovremeno, da svi oni, ali i vi, razmenjujete slike, filmove, i da se pronalazite na veoma jednostavan način – u prozorčetu search ukucate ime i prezime, i ukoliko osoba koju tražite ima svoj profil na Fejsu, možete je pozvati za prijatelja... šta se sve iz toga može izroditi zavisi samo od vas. Razmišljajte o tome.


Pet grupa profila

Kategorizacija profila dece i tinejdžera na Fejsbuku podeljena je u pet „tipičnih“ grupa, kaže dr Milica Pejović–Milovančević, specijalista dečije psihijatrije na Institutu za mentalno zdravlje:


Osvetoljubivi anđeo: sebe doživljava kao zaštitnika drugih i ubeđen je da čini ispravnu stvar. Veruje da ima neku misiju, a zapravo čini ozbiljno nasilje tako što druge brani od „štetnih uticaja“. Trudi se da ostane anoniman. Meta njegovog napada su pripadnici neke od društvenih manjina koje se ne uklapaju u njegovu „sliku sveta“, na primer: gej populacija, Romi, pripadnici drugih verskih zajednica.


Gladan moći: Ima poriv da na svaki mogući način dominira i ispoljava svoju moć. Po tome je vrlo sličan klasičnom nasilniku. Publika mu je potrebna a ako proceni da nije izazvao dovoljno divljenja ili zgražavanja sam će sebe hvaliti. Lako se prepoznaju po porukama: „Ja sam frajer!“, „Faca sam!“, „Najjači sam!“...


Štreber osvetnik: Obično je i sam bio žrtva nasilja izvan Fejsbuka jer je fizički slabiji od vršnjaka koji mu obično dušu vade jer nosi naočare, voli da čita i ima korektan odnos sa nastavnicima. Fejsbuk mu je idealno okruženje jer niko ne može da ga vidi, a kako je vešt sa kompjuterom društvena mreža mu je savršeno oružje za osvetu i neretko ima dva ili više profila.


Pakosna devojčica: Uvek napada u čoporu i druge maltretira što iz zabave, što iz dosade. Njena poruka glasi „Mi mrzimo...“ a što je više publike to je bolje volje. Često je trenseterka i sve druge koji ne slede njenu grupu smatraće prirodnim neprijateljem. Pakosti čini pre svega da bi obezbedila što viši status u društvu sebi sličnih devojčica.


Brbljivac: Vođen je porivom da igra uloge. Omiljena zabava mu je da pravi „šale“ na račun drugih, ali nikad na svoj. Nepažljiv je su u davanju odgovora pa ga je zato relativno lako prozreti.


Inspiracija za medijsku industriju


Najpopularnija društvena mreža inspiracija je i za medijsku industriju. Prošlo je samo šest godina od pojave Fejsbuka, a priča o njegovom tvorcu Marku Cukerbergu već je stigla na veliko platno, iako je osnivač Fejsa rekao „da bi voleo da film o njemu bude snimljen kada ode sa ovog sveta“. Želja mu se nije ispunila. Ove jeseni film „Društvena mreža“ obara rekorde gledanosti u bioskopima širom sveta, ali i kod nas. Dejvid Finčer, reditelj, prikazao je Cukerberga kao veoma neobuzdanu i sebičnu osobu opsednutu seksom, i to baš u trenutku kada se najmlađi milijarder nadao da će mu film popraviti imidž u svetu, nakon optužbi da je ideju za Fejsbuk ukrao...


Da li se Cukerberg ogrešio o braću blizance Kamerona i Tajlera Uinklervosa, koji su mu predložili da poveže ljude putem interneta, prosudite sami, film se još uvek prikazuje u našim bioskopima. Od glumaca u ovom ostvarenju, zapaženu ulogu ostvario je pop-pevač Džastin Timberlejk, dok se i glumac Džesi Ajsenberg dobro snašao u glavnoj ulozi. Osim filma, i popularna kontroverzna serija Sout park, takođe je jednu epizodu posvetila Fejsbuku. Mlađani sautparkovci suočavaju se sa problemima šta uraditi kada vas roditelji pozovu za prijatelje, šta se dešava kada nemate nijednog prijatelja, i šta bi se desilo kada vas Fejs „proguta“... http://www.southparkstudios.com/full-episodes/s14e04-you-have-0-friends


Da ne kasnimo za svetskim trendovima, i kod nas se Fejsbuk sve više uvlači u kulturu, medije. Naime, ove godine u martu mesecu u okviru 16. međunarodnog Salona knjiga u Novom Sadu, u organizaciji Banatskog kulturnog centra i Novosadskog sajma, održan je Evropski fejsbuk pesnički festival. Prijavljeni pesnici, koji nisu mogli lično da dođu, učestvovali su preko Fejsbuka postavljanjem svojih pesama na profilu Efpf Bkc. Ovaj profil je tokom trajanja Festivala projektovan putem videobima na štandu BKC-a na Sajmu, i na njemu su postavljane fotografije učesnika Festivala. A ono što sledi je jubilarni peti Beogradski festival novih komunikacija, poznatiji kao B-link, posvećen je društvenoj mreži Fejsbuk. Od 16. do 19. decembra stručnjaci i zanesenjaci slušaće prepodne predavanja o životu na Fejsbuku (Alter ego), društevnim aspektima (UPOMOĆ!), odnosima sa javnošću (Istine i laži), makretingu (O pecanju i mamcima), polularnosti (Fan pejdž) i virtuelnim emocijama (Lajk-don’t lajk). Oni koji ne budu mogli da svrate moći će da prate sve događaje na internetu (http://www.facebook.com/pages/Blink-Beogradski-festival-novih-komunikacija).


NIN utvrđuje profil


Na osnovu profila na FB-u veoma lako se mogu doneti ispravni, ali i netačni zaključci o vašim navikama, pogledu na svet, o ljudima koji vas okružuju...


Devojka koja je pristala da NIN-u da svoj profil na uvid, trebalo bi da se našim malim eksperimentom, čeprkanjem po njenom nalogu na FB i Tviteru, iznenadi (ili možda ne) zaključcima koje smo doneli o njoj.


Rođena je u znaku Device, iako nije postavila godinu rođenja, pretpostavljamo da je to bilo 1982. godine. Živi u užem centru Beograda, i zaposlena je kao pi-ar menadžer u jednoj agenciji. Nije udata, ima rođenu sestru sa kojom stalno komunicira...Vežba, održava kondiciju i kuburi sa kilogramima. Nismo mogli da saznamo kolika su joj primanja, ali znamo da za ceger može da potroši preko 200 evra. Svoja religijska ubeđenja i poglede komentariše kao „svesno odbacivanje“... najverovatnije je ateista.


Ima 303 prijatelja i redovno obnavlja svoje postove na wall-u odnosno „zidu“. Sudeći prema tim porukama, komentariše svakodnevne pojave, na primer prošlonedeljnu pojavu duge na nebu iznad Beograda, ali i poznate ličnosti, reklo bi se da voli glumicu Gvinet Paltrou. Jedan od njenih prijatelja nalazi se u jednoj južnoameričkoj državi, i nosi njeno prezime, nije joj suprug...


Voli da čita englesku, američku, špansku i francusku literaturu. Umetnost joj je veoma važna, osim što posećuje galerije, gleda dobre filmove, i sama se izražava umetnički – to smo zaključili na osnovu njenih fotografija. Svaka njena fotografija je priča za sebe. Transformiše se, menja stajling. Na osnovu slika saznajemo da je letovala u Grčkoj, posetila je Akropolj, ali je ovog leta i splavarila Dunavom i Savom...


Avanturista je. Ima kućnog ljubimca, psa, sa kojim deli krevet, barem na slikama. Voli životinje, i voli likove iz „Čarobnjaka iz Oza“. Sluša isključivo stranu muziku, govori engleski jezik. Ne pije, ali se pita na Twitteru šta bi se desilo ako se napije i ode u teretanu? Često je na ovoj društvenoj mreži i tokom radnog vremena. Ali je i vredna, jer ostaje i prekovremeno na poslu...Ambiciozna je, i voli da bude u centru pažnje. Često noću ne spava, i zbog nesanice. Probudio je zemljotres u Kraljevu, ali te noći bila je tužna. Od početka ovog meseca, novembra, tužnija je nego obično. Možda i zbog činjenice da ju je neko voljeni, momak ili prijatelj, napustio?


Ovo su zaključci i slika koju je NIN napravio na osnovu stranice jedne od vlasnica profila.


Provera

„U horoskopu sam Lav, na samoj granici sa Devicom, ali ipak Lav. Što je u skladu sa onim da želim da budem u centru pažnje. Da, vodim jako računa o svom izgledu, malo sam opsesivna što se izgleda tiče. A ovo da kuburim sa kilogramima: „Udaviću vas!“ Tako da napisano ima smisla.


Da, ateista sam, ja sam skroz new age osoba mislim da religije zarobe duh. Obožavam skupe stvari, da li baš mogu da ih priuštim, ne - koliko bih volela.


Imam mlađu sestru koju obožavam, gomilu prijatelja i psa sa kojim ponekad spavam u krevetu. Umetnost je moja strast, literatura - da, baš ona koju ste naveli, kao i film i fotografija. Volim Čarobnjaka iz Oza, ja sam tu plašljivi Lav koji ima hrabro srce na kraju, a volim i Limenka (personifikacija) - srpski dečaci heartless. Bila sam ovog leta u Grčkoj, a bila sam i na splavu na Savi. Istina je, slušam samo stranu muziku i govorim odlično engleski. Da sam u centru pažnje, pa to je moje omiljeno i prirodno mesto. Vrlo sam ambiciozna, ali ja bih rekla umiljato ambiciozna.


Patim od insomnije, i da, imam probleme u ljubavi.“ kaže za NIN vlasnica profila.


Mamac za kompanije


Niko, čak ni tvorac Mark Cukerberg, nije siguran koliko Fejsbuk zaista vredi. Međutim, svi primećuju da vrednost najpopularnije mreže na internetu neprestano raste. I to brzo, skoro kao broj članova. Krajem 2009. godine, kada je ekonomska kriza mnoge IT džinove uključujući i moćni Gugl (Google) naterala da stegnu kaiš, Forbs magazin je javio da Fejsbuk vredi otprilike 11 milijardi dolara po mišljenju stručnjaka iz Feliks investmenta iz Njujorka. Krajem avgusta „Fajnanšl tajms“ procenio je da Cukerbergov izum vredi 33,7 milijardi, a sada se priča da je Fejsbuk skočio na 41 milijardu dolara, što je skoro tri javna duga Srbije (10,8 milijardi evra).


Iako je jasno da je počistio konkurente, pre svega društvenu mrežu Majspejs (My Space) i Tviter (Twitter) mrežu za mikroblogovanje, Fejsbuk se neće pojaviti na berzi sve do 2012. godine. Konsultantski tim savetovao je dvadesetšestogodišnjeg Cukerberga da bude strpljiv. Rekoše mu, neka vrednost kompanije još malo poraste, a broj korisnika premaši 500 miliona članova, koliko ih trenutno ima. Uostalom, ko kaže da je Gugl sa 800 miliona ljudi koji ga koriste nenadmašan? Međutim, Gugl je još u oktobru vredeo preko 153 milijarde dolara i Fejsbuku će sigurno trebati još dosta vremena da preskoči tu letvicu.


U obećanoj zemlji Fejsbuk-ljudi se smeju, plaču od radosti što su u zgodnom trenutku utekli sa svog venčanja samo da bi na profilu status „u vezi“ promenili u „udata“. Tu se sreću nove face i nude se poslovne mogućnosti koje se ne propuštaju čak i ako je kompanija velika kao recimo Koka-Kola, Majkrosoft ili proizvođač gumenih bombona Haribo. Što je još bolje, na virtuelnom tržištu od 500 miliona korisnika Fejsbuka ima mesta i za entuzijaste, mala i srednja preduzeća – ali samo ako umeju da rukuju ponuđenim Fejsbuk-alatima.


Prvu poziciju među novim i starim medijima drži Jutjub (YouTube) sa nešto manje od 21 miliona članova. Šta će „uvezivanje“ Jutjuba i Fejsbuka doneti u budućnosti tek ima da se pokaže. Čini se da je to trend koji vrlo lako može da se pretvori u revoluciju, ako recimo Gugl i Fejsbuk prestanu da se „kolju“ i „blokiraju“.


Jeste da je u Srbiji digitalni jaz jezivo dubok ali teško da postoji čovek koji može otići na spavanje da se nije našao licem u lice sa znakom Fejsbuka. Pri tome, uopšte nije potrebno uključiti kompjuter, tu je sva sila pametnih elektronskih uređaja kao što su mobilni telefoni, PDA uređaji...


„Sada već svi znaju da Fejsbuk koristi oko 30 odsto od 7,5 miliona Srba, što je u startu mamac za raznorodne kompanije da, po mogućnosti, besplatno ućare neku korist od Fejsa“, kaže Dragan Varagić, savetnik za poslovnu primenu interneta i koordinator strukovnih studija o E-poslovanju na Fakultetu tehničkih nauka Univerziteta u Novom Sadu. On tvrdi: „Najveći problem je što, za početak, treba znati osnovna pravila kvalitetne poslovne komunikacije, a da vas administratori Fejsbuka ne stave na hide to jest ukloni režim“.


Interesantno je, što različita istraživanja pokazuju, da preko polovine korisnika Fejsbuka nema pojma kako da iskoristi ovu društvenu mrežu u poslovne svrhe, iako su privatno na njoj veoma aktivni.


To je upravo jedan od razloga zašto samo mali broj kompanija uspešno koristi Fejsbuk i ostale društvene medije. Jednostavno ovde se malo teže shvata da kvalitetna fejsbuk-komunikacija podrazumeva dijalog a ne monolog.


„Bitno je da čujete šta vam sagovornik, klijent, konzument govori i da nešto uradite u odnosu na to što vam je rečeno“, objašnjava Varagić naglašavajući da je to mnogo jednostavnije činiti u lične svrhe nego u ime kompanije.


Druga stvar o kojoj kompanija treba da vodi računa je da ne otvori profil kao da je osoba. Jednostavno, ljude prilično frustrira kada otkriju da im fejsbuk prijatelj nije ljudsko biće. Pre izvesnog vremena na ovdašnjem servisu Social Media Magazine (www.shaputalica.com linkovan i sa Fejsbukom), pojavio se zanimljiv post „Moje nove cipele i ja smo prijatelji na Fejsu“. Poznatog blogera, urednika i vlasnika lokalnog štampanog medija Dragana Radovića nije mrzelo da objasni ponešto o masovnom neznanju kompanija kako da pravilno komuniciraju putem novih medija kao što je popularni Fejsbuk.


Za poslovne svrhe postoje Fejsbuk grupe odnosno fan/biznis stranice. Grupe su veoma dobre za priču sa svim prijavljenim članovima, ali imaju limit do 5.000 korisnika, dok stranice za obožavanje ne ograničavaju broj korisnika, imaju mogućnost dodavanja raznorodnih inventivnih aplikacija i ostalih dodatnih sadržaja.
Nedostatak je u tome što je mnogo teže „naterati“ ljude da se zadrže odnosno da ponovo svrate na ovakve stranice.


Pet najposećenijih fejsbuk-stranica a dolaze iz Srbije su: Haribo (41.755), HP Srbija (31.294). Mrzim kad mi tata uzme ferarija i ode, a ostavi mi poršea (koji je bio „živ“ samo tokom avgusta ali ga je posetilo 26.095 fejsbukovaca) Soni Erikson (26.095), Nokija (7.598).


Za razliku od klasičnog oglašavanja, Fejsbuk donosi promo efekte kroz aktivnost (angažman) i kroz dijalog. Većina kompanija angažuje sa strane osobe koje vode naloge kompanija na Fejsbuku i ostalim društvenim medijima.


„Pre nešto više od godinu dana pojavila su se nova zanimanja menadžer onlajn zajednica (Community Manager) koje čak i u Srbiji postaje sve popularnije“, kaže Varagić i dodaje kako kompanije počinju sa internom edukacijom budućih menadžera onlajn zajednica iz redova zaposlenih u kompaniji. Poslednjih meseci, kompanije počinju da angažuju i ljude koje na strateškom nivou postavljaju sistem onlajn komunikacije kroz različite sektore u kompaniji, pa se tako rodilo još jedno novo zanimanje – korporativni stratezi društvenih medija (Corporate Social Strategist - CSS) ili menadžeri društvenih medija (Social Media Officers - SMO).


„Posao community managera je da kreira i održava zajednice u vezi sa potrebama organizacije koju predstavlja, aktivno učestvujući u direktnoj komunikaciji sa korisnicima, pri čemu se jasno stavlja do znanja da izrečeno mišljenje korisnika direktno utiče na poboljšanje kvaliteta i sveukupno prilagođavanje proizvoda i usluga kompanije individualnom korisniku”, kaže Davor Vlajković iz www.biznisforum.com zajednice pokrenute kao odgovor na potrebe preduzetnika-početnika u poslovanju. Kao platforma za diskusiju i razmenu informacija i iskustava i mesto susreta sa potencijalnim investitorima služi kao strateški resurs kompaniji koja posreduje u zapošljavanju i edukaciji top menadžmenta, omogućavajući joj da ciljano dođe do ljudi koji su zainteresovani upravo za takve usluge, prilagođene njihovim individualnim potrebama.


Iako je teško proceniti ko se stvarno razume u poslovnu primenu Fejsbuka i drugih društvenih medija, praksa pokazuje da mali procenat velikih kompanija uspešno koristi društvene mreže i ima dovoljno znanja da prati realne efekte svog angažmana.


Pre izvesnog vremena modna agencija Model Tattoo iz Beograda je napravila tzv. casting isključivo preko Fejsbuka. Efekat je bio 600 aplikacija potencijalnih modela. Informatička kompanija Positive iz Novog Sada poslala je upit za nova radna mesta preko Fejsbuka i servisa Twitter i dobila je mogućnost da odabere nove zaposlene iz grupe od preko 30 veoma kvalitetnih kandidata već prvog dana od postavljanja informacije na Fejsbuku.


Srpski Cukenbergeri

Najozbiljnijom dot kom prodajom u Srbiji smatra se ulazak engleskog Dejli mejla, koji je pre nešto više od dve godine kupio 25 odsto vlasništva u Infostudu, jednom od najuspešnijih internet-firmi u Srbiji sa godišnjim prihodom od oko milion evra. Tu je naravno i ulaganje oko milion evra jednog privatnog investitora u aukcijski sajt limundo.com.


Pomenuti Dejli majl vlasnik je i društvene zajednice poznanici.com, dok je Infostud za prethodnu deceniju kupio čak nekoliko manjih sajtova, poput trust-hr.com, putovanja.info ili polovniautomobili.com, ali je vrednost ovih transakcija tajna. Tajna je i koliko je vlasnik foruma burek.com zaradio prodajom svog sajta jednoj mađarskoj internet-firmi, ali spekulisalo se da se radi o stotinak hiljada evra.


Upućeni tvrde da će tek nakon krize doći do masovnije preprodaje sajtova, jer u Bugarskoj, na primer, tri vodeće firme su vlasnici čak sto najposećenijih sajtova. „Najboljom udavačom“ među domaćim internet-sajtovima smatra se krstarica.com, čiji vlasnik bi mogao dobiti i 10 miliona evra.


Najveći brendovi
Pošto korelacija između para i broja članova na Fejsbuku postoji i meri se milionima dolara, dobro je znati ko su najveći igrači. Prema podacima Facebeakers prve četiri pozicije drži industrija bezalkoholnih pića i konditora. Prošlog meseca Coca-Cola je uknjižila 22,99% novih fanova i sa 19,53 miliona obožavalaca pretekla Starbucks ljubitelje kafe (18,32 miliona) koji se drže na drugoj poziciji. Oreo keksić je treći, Skittles bombone (slične M&M) ih slede a na dostojanstvenoj petoj poziciji nalazi se industrija crtanih filmova Disney koji u odnosu na oktobar beleži rast od 38,89 odsto Energetski napitak Red Bull je na šestom, a Converse All Stars je zahvaljujući 34,76 odsto više korisnika sa 9. skočio na 7. mesto. Takođe, sledećeg meseca očekuje se da će se Victoria Secret’s mrdnuti sa 8. mesta jer tek treba da požnje uspehe modne revije u Njujorku kada je Andriana Lima (udata za našeg košarkaša Marka Jarića) blistala poput dijamanta. Jedini tehnološki brend koji je uspeo da se ugura u deset veličanstvenih brendova na Fejsbuku je iTunes sa 8,78 miliona ljudi koji koriste ovaj softver za slušanje muzike i gledanje video-zapisa.

Prsa u prsa sa hakerima

Mrzitelji virtuelnih zajednica i interneta uopšte, Fejsbuk (www.facebook.com) doživljavaju kao Kazablanku iz vremena Drugog svetskog rata. Za njih je najpopularnija društvena mreža stecište baraba, probisveta, špijuna i ostalih zloća željnih samo da naprave štetu koja će u realnosti žrtvu baš da zaboli - po novčaniku ili obrazu. Naravno, priznaće protivnici Fejsa da među 500 miliona članova koji bar jednom mesečno tu nešto razgledaju, menjaju, dodaju... ima i poneko normalan, ali to nije njihova priča u kojoj je jedini srećan završetak onaj kada svom tinejdžeru iščupaju modem i uskrate mu ovu četvrtu, virtuelnu, dimenziju stvarnosti.


Iako im je strategija potpuno naopaka, jer represija ne donosi željeni rezultat u svetu gde je internet (čitaj i Fejsbuk) sveprisutan, nije baš slučaj da je sve što antifejsovci kažu - potpuna budalaština.


Rizici na Fejsbuku postoje i nisu mali. „Internet kriminal je najopasnija pretnja sa kojom se suočavamo“, rekao je Roland K. Nobl, šef Interpola, krajem septembra priznajući da su mu hakeri ukrali identitet na Fejsbuku a zatim napravili čak dva lažna profila. Ideja kriminalnog uma bila je da sabotira operaciju „Ultracrveno“ kada je združenim naporom policijskih inspektora iz 29 zemalja uhapšeno oko 130 ubica, pedofila, dilera droge i perača prljavog novca.


U Srbiji zli hakeri ni po čemu ne zaostaju za kriminalcima iz najrazvijenijih zemalja. Pa tako ne čudi, iako javnost nije mnogo čula o pokušajima hakovanja i krađe identiteta Ivice Dačića, što je ministar policije „iz bezbednosnih razloga“ uklonio samog sebe sa Fejsbuka. Time je Ivica postao bezbedniji, ali ne i ostali korisnici pomenute društvene mreže koji prate njegov lik, javni i privatni život. Jednostavno, na Fejsbuku je ostalo još osam „njegovih“ profila i jedna strana za obožavaoce (fan page) iza kojih se krije neko drugi. Možda saradnik, možda običan zafrkant, a možda i neko sa gadnim namerama.


Kad se već spominje ministar policije, zašto se ne zapitati da li država Srbija uopšte radi na suzbijanju kriminala u virtuelnom svetu? Prema podacima Posebnog odeljenja za borbu protiv visokotehnološkog kriminala pri Višem javnom tužilaštvu u Beogradu koji su specijalno izrađeni za ovu priliku, od 2006. godine do 10. novembra 2010. godine stiglo je 964 krivičnih prijava, izveštaja državnih organa te krivičnih prijava građana i obaveštenja. Rešeno je 565 slučajeva, a 154 osobe proglašene su krivim.


„Od toga 93 predmeta odnosi se na Fejsbuk i druge društvene mreže u smislu krivičnih dela ugrožavanja sigurnosti (čl. 138 KZ) i neovlašćenog pristupa zaštićenom računaru, računarskoj mreži i elektronskoj obradi podataka (čl. 302 KZ)“, kaže Branko Stamenković, zamenik javnog tužioca i rukovodilac odeljenja za borbu protiv VTK. Najčešće se otimaju i zloupotrebljavaju profili na Fejsbuku ali, kako Stamenković kaže, ima i „drugih krivičnih dela protiv sloboda i prava čoveka i građanina, polne slobode, javnog reda i mira kroz formiranje raznih grupa i foruma“.


Većina Fejsbuk-slučajeva dospela je ove godine u tužilaštvo.


Krađe identiteta, „nigerijske“ i sve ostale prevare u kojima stradaju računi u banci, emocije, psiha a ponekad i telo stavljaju u stanje pripravnosti i malobrojnu ali veoma specijalizovanu policijsku jedinicu za borbu protiv VTK pri SBPOK-u.


„Izvršioce krivičnih dela mnogo je teže otkriti na internetu nego u realnom svetu jer krađa može da se izvrši u mnogo većem obimu, za mnogo kraće vreme nego kod klasičnih slučajeva“, kaže dr Vladimir Urošević iz SBPOK-a i dodaje da je na internetu mnogo lakše sakriti dokaze, tragove zločina i identitet.


Čuvene nigerijske prevare postoje više od deset godina, ali su Srbi tek nedavno počeli da se „pecaju“ na molbe afričkih prinčeva koji traže diskretnu pomoć da bi milione dolara prebacili na sigurno mesto. Prema saopštenju SBPOK-a u aprilu 2010. godine naneta šteta merila se stotinama hiljada evra.


Kada su društvene mreže kao Fejsbuk u pitanju policija je u nekoliko navrata nailazila na ozbiljan socijalni inženjering. Ova vrsta napada preko interneta ima za cilj čoveka iza računara, a kriminalac pokušava da uđe u glavu žrtve. Ovde je više na delu dar za psihologiju nego tehnička spretnost hakera ili sofisticiran analitički softver poput i2 koji je već godinama u komercijalnoj upotrebi, košta đavo i po, jer je američka vojska smislila još nešto bolje i efikasnije. Ovaj softver imaju u MUP-u, ali se koristi u neke sasvim druge svrhe. Možda za razotkrivanje finansijske i logističke mreže koja pomaže Ratku Mladiću i Goranu Hadžiću da se i dalje skrivaju?


Cilj hakera koji se bavi socijalnim inženjeringom je da se napravi profil žrtve i zato ga interesuje sve: ime, prezime, imejl adresa, navike, greške u percepciji i naročito slabosti.


„Kriminalac od pomenutih elemenata pravi profil kako bi stvorio situaciju u kojoj će se žrtva sama upecati ali tako da ne bude svesna svoje greške. Socijalni inženjering je često uvertira u fišing“, kaže Urošević.


Zvanično, policija i drugi organi gonjenja u Srbiji hakere ne unajmljuju ako su počinili neko krivično delo. Ali paradoks je u tome što, iako se kriminal na internetu širi kao kuga i naravno ne zaobilazi ni Srbiju, mi skoro nikad ne koristimo ni to što su naši fakulteti stvorili izvrsne stručnjake.


„Imamo takozvane bele hakere koji žele da rade za državu, ali je procedura za njihovo zapošljavanje veoma komplikovana i zahteva višegodišnji rad u policiji“, primetio je Gojko Grubor, profesor Osnova zaštite informacija i digitalne forenzike na Univerzitetu Singidunum, pre izvesnog vremena u razgovoru za NIN. Slične muke žuljaju i nezavisne eksperte za veštačenje informaciono-komunikacionih tehnologija. Oni se žale da uprkos dnevnim potrebama za njihovom ekspertizom evo već pet godina Skupština ne usvaja izmene Zakona o veštačenju u ovoj oblasti.


Fejsbuk je idealno okruženje i za sve one kriminalce koji se bave profajlingom kako bi iskoristili maloletne u pornografske ili seksualne svrhe. S jedne strane na najpopularnijoj društvenoj mreži ima sasvim dovoljno blesavih roditelja koji ne samo da kače slike svoje golišave dece, već zaborave da podignu nivo privatnosti pa njihove fotografije može da vidi i preuzme apsolutno svako ko ih klikne na Fejsbuku. S druge strane na Fejsbuku ima dece od 8 do 12 godina koji se prave da su starija nego što jesu.


Učestvujući u mnogim istraživanjima, Milica Pejović Milovančević, specijalista dečije psihijatrije na Institutu za mentalno zdravlje u Beogradu, otkrila je da su deca uzrasta 12-14 godina u 18 odsto slučajeva bile žrtve nekog oblika internet nasilja, a 11 odsto se izjasnilo kao „internet nasilnici“. Devojčice su češće bile žrtve, a dečaci su češće bili nasilnici. Decu je preko interneta u 62 odsto slučajeva uznemiravala neka njima poznata osoba. Porukama sa eksplicitnim seksualnim sadržajem susrelo se 27 odsto dece, a svako treće nije se nikom poverilo u vezi dobijanja uznemirujućih poruka. Oni koji su to ipak učinili u 52 odsto podelili su svoje iskustvo sa prijateljima, 17 odsto sa roditeljima, a 4 odsto sa nastavnikom.


„Pre godinu i po dana imali smo nekoliko teških slučajeva zloupotrebe dece na internetu, ali roditelji i deca su sve bolje informisani tako da nema velikog porasta dramatičnih slučajeva. Nove tehnologije donose sa sobom i opasnosti ali ih se ne treba plašiti. Potrebno je razumeti ih i sprovesti mere zaštite“, kaže Jasna Matić, ministarka za telekomunikacije i informaciono društvo.


Naravno, ako je roditelj u blizini deteta Fejsbuk (ne)prijatelj neće uspeti u svojoj nameri. Od Fejsbuka ne treba praviti bauk. Stav: „Ma šta taj Fejsbuk? Ne može i ne zanima me!“ ne pomaže detetu koje će svakako naći načina da uđe u koju god hoće virtuelnu zajednicu. Nije neophodno da „matorci“ razumeju tehnički koncept interneta i Fejsbuka (mada je poželjno).


Jedno od mesta gde školarci zajedno sa drugarima ali i roditeljima mogu štošta da nauče o opasnostima koje ih vrebaju u virtuelnom svetu je Klikni bezbedno. Tu, na www.kliknibezbedno.rs , igrajući se i rešavajući kvizove lako će otkriti kako da izbegnu internet-zamke, šikaniranje, prevare i sve ono što jeste i što nije prihvatljivo po bontonu društvenih mreža.


„Bez panike - još uvek nema te tehnologije koja će nekom dlakavom rukom monstruma uvući vaše dete u računar –deca sama pristaju da nešto urade pa je dovoljno da ih naučite šta je to što ne treba da rade. Kao što ste ih davno naučili da od nepoznatih ljudi na ulici ne uzimaju ništa“, tvrdi Milena Petrović, autorka knjižice Bezbedno na internetu (CEPIT Beogradska otvorena škola, 2010).


Dakle, potrebno je da budu uz svoje čedo, da shvate šta im je interesantno i uzbudljivo u svetu virtuelnih prijatelja. Iako u istraživanjima 62 odsto roditelja tvrdi da proverava šta im dete radi na internetu, samo 3 odsto tinejdžera potvrdilo je da ih roditelji proveravaju prilikom upotrebe interneta.

Zbog crtaća ukinut profil


Student Ivan Matejić (22) iz Niša predložio je korisnicima Fejsbuka da svoje fotografije na profilu zamene slikama popularnih crtanih junaka. Ovom pozivu odazvalo se preko 125.000 ljudi iz celog sveta, a administratori popularne društvene mreže ukinuli su profil mladom Nišliji! Obrazložili su da je Matejić na ovaj način hteo da promoviše nasilje, upotrebu droga, pornografiju, rasnu, versku i nacionalnu mržnju... “Ideja je bila krajnje dobronamerna želeo sam da se na ovaj način, zamenom fotografija, na trenutak vratimo u detinjstvo, kada smo bili lišenih svih briga“ – kaže Matejić i dodaje da će od uprave Fejsbuka tražiti objašnjennje povodom njihove reakcije.


Nakon ukidanja Ivanovog profila, na Fejsu je formirana grupa „Pravda za Ivana Matejića“. Komentari podrške stižu, a šta će Cukerberg reći Matejiću, videćemo. Možda osnivač mreže ne voli crtane filmove, te je ovako reagovao ili kao mališan nije gledao crtaće?


Autori: Lidija Kujundžić, Miljan Paunović, Petrica Đaković
Objavljeno 3. decembra 2010. godine u nedeljniku NIN br 3127


Posebno se zahvaljujem Zvonimiru Ivanoviću sa Kriminalističko-policijske akademije u Beogradu :-) i svima ostalima koji su nam pomogli.



Monday, October 26, 2009

Društvene mreže i internet


Sjaj i beda digitalnog prijateljstva


Da li je bolje imati 900 digitalnih prijatelja na Facebook ili deset pravih, od krvi i mesa? Ovo je samo jedno od pitanja koje su Susan Greefield, neurolog i predavač na Oksfordu i Chris Hughes, guru Obamine online izborne kampanje i koosnivač društvene mreže Facebook, nedavno dotakli u debati pokrenutoj na mobile.futuretalk09 u Beču.

U ambijentu fabrike hleba, koja je bila u znaku moždanih vijuga i visoke tehnologije, hiljadu gostiju mobilkom austria, među njima i legendarni vozač F1 Niki Lauda, čuli su da snaga društvenih mreža poput Facebook, Twitter i u tome što svaki dan pokreneću milione ljudi i milione dolara.

„Tehnologija je omogućila da se ljudi povezuju lakše i brže nego pre. Više nema prepreka da dođete do informacije ili osobe koju tražite. Danas svako ima megafon i može odmah da krene u akciju“, kaže Chris Hughes koji je dokazao da društvene mreže nisu samo zabavna i blesava novotarija modernog doba, već ključna alatka u pobede u izborima za predsednika SAD.

Ne sporeći globalnu moć socijalnih mreža, Susan Greefield upozorila je na uticaje koji se pogubno odražavaju na koncentraciju kod dece i mladih osoba i njihovu socijalizaciju.

„Istraživači u Velikoj Britaniji ukazuju da je raznolikost ličnog iskustva jako bitna za način na koji se naš mozk formira i razvija. Potrebo je da se zapitamo šta će biti sa generacijama koje su odrasle na socijalnim mrežama i kojima je to dominantni način komuniciranja? Kako će on ili ona koji imaju samo 900 digitalnih prijatelja znati koliko je važno imati deset pravih prijatelja? Kako će znati da zašto je jedinstven, drugačiji od ostalih?“, zapitala se Susan Greefield, jedan od svetskih autoriteta u izučavanju interakcije između ljudi i tehnologije, odnosno uticaja koje tehnologija ima na ljudski mozak, emocije i načine razmišljanja.

Uostalom, koliko puta se za nekog internet zavodnika ispostavi da je bubuljičavi klinac koji zapravo nema pojima kako bi devojci za susednim stolom u kafiću pšriša, šta bi s njom pričao, radio. O udvaranju da ne govorimo.

Neobjavljena verzija teksta napisana za dnevni list "Blic"


MOBILKOM AUSTRIJA

Skup o društvenim mrežama

Hiljadu gostiju „Mobilkom Austrija“, koji je organizovao u Beču skup mobile.futuretalk09, mogao je nedavno čuti da je snaga društvenih mreža u tome što svaki dan pokreću milione ljudi i milione dolara. Da li je bolje imati 900 digitalnih prijatelja na „Fejsbuku“ ili deset pravih od krvi i mesa, samo je jedno od pitanja koje su dotakli Suzana Grinfild, neurolog i predavač na Oksfordu i Kris Hjuz, suosnivač „Fejsbuka“.

Objavljeno 24. oktobra 2009. godine u dnevnom listu "Blic"


Thursday, September 17, 2009

Stranke i Internet

Facebook kao agitprop

Planetarni uspeh online izborne kampanje Baraka Obame, sada predsednika SAD, primorao je i naše aktere političkog života da se zapitaju čemu sve može da posluže Facebook, Youtube čak i Twitter

designed by Goran Ratković

Još 2001. godine, čim je postao premijer, Zoran Đinđić je zacrtao budućnost Vlade Srbije. Rekao je da će Vlada Srbije biti elektronska. Ko hoće hoće, a ko neće moraće. Bilo je to u Web 1.0 epohi, pre rođenja društvenih mreža Facebook (lansiran 2004), Youtube (2006) i Twitter (2007) mikroblogova. Bila je to vizija u zemlji koja, pošteno govoreći, nije računala ni sa mladim ljudima, ni sa korisnicima Interneta.

Od tada je prošlo mnogo vode, tako da smo se, hteli - ne hteli, pomerili s mrtve tačke. Političari i njihove stranke prestali su o Internetu da razmišljaju kao o bauku koji kruži Srbijom. Počeli su da ga doživljavaju kao izlog prodavnice u koji treba staviti i svoju bombonu – internet-prezentaciju.

Gledajući šta su drugi uradili na istu temu, krenulo je odmeravanje snaga na forumima, medijskim sajtovima, portalima. Pokušaji da se uz pomoć Interneta uspostavi javni govor, politička debata, propadali su pre nego što su i počeli. U anonimnim ali koordiniranim bitkama „komentarima“ jedini cilj je bio potući neprijatelja do kolena (ako treba i udarcem ispod pojasa) a merilo uspeha bili su, i ostali, slavospevi samom sebi.

„U antičkim vremenima vrlo dobro se znalo da propagandu nose demagozi koji su se u vatrenim govorima služili obećanjima i raznim mađioničarskim trikovima kako bi građane opčinili i naterali da prihvate njihove ideje. To je propaganda koja se od jednoga govora koji ima argumente razlikuje po tome što vam uvek obećava nešto nerealno. Da ne bi vama manipulisali potrebno je da imate dovoljno znanja i dovoljno iskustva da prepoznate to obećanje“, kaže dr Čedomir Čupić, profesor političke antropologije, naglašavajući da je Internet jedno od savremenih i vrlo moćnih sredstava komunikacije koje će se sve više koristiti i u političko-propagandne svrhe, i dodaje: „Kada ljudi osete da od Interneta imaju koristi, oni će ga upotrebiti u onoj meri u kojoj mogu da shvate kolika će ta korist biti.“

Korisnost Interneta, novih medija i naročito online zajednica u političkom marketingu i posebno izbornim kampanjama sporo se uočavala ovde. Koliko god proizvođači hvalili internet-bombone koje nude, mnoge imaju gorak ukus.

„Želimo da ljudima putem Interneta, a on je sve više zastupljen u domovima Srbije, pokažemo da i mi kao partija pratimo moderne trendove i da nismo partija prošlosti već partija budućnosti koja se razvija i napreduje“, kaže Đorđe Đoković, savetnik u Glavnom odboru Socijalističke partije Srbije, i dodaje: „Internet nam je strateški mnogo pomogao na poslednjim izborima. Najviše smo koristili mejlove i sajt gde su građani mogli da se upoznaju sa našim programom, aktivnostima, odnosno da postave pitanja rukovodstvu u partiji.“

Danas SPS i njegovi čelnici (Ivica Dačić, Slavica Đukić-Dejanović, Dušan Bajatović, Žarko Obradović, Milutin Mrkonjić i sl) imaju Facebook naloge koji su s vremena na vreme aktivni. Stranica na Youtube je jednom do dva puta mesečno bogatija za novi video-zapis koji se obično „poveže“ sa naslovnom stranom sajta. I za svakog prosečnog korisnika Interneta sve je to potpuno OK, dok ne počne da surfuje po http://www.sps.org.rs/. Tu nekoliko nedostataka smesta upada u oči. Dugme za redirekciju na englesku verziju sajta ne služi ničemu – sve je i dalje ispisano na srpskom i to ćiriličkim slovima. Latinična verzija ne postoji, vesti su „bajate“ nekoliko dana, što je na Internetu, gde se vreme meri satima, nedopustivo. Linkovi ka stranicama Poslanički klub i Savet žena vodi posetioca do kraja slepe ulice na kojoj se nalazi spisak osoba - bez biografija, bez fotografija, bez kontakt podataka. Ko se posle svega usudi da mišem klikne na jedan od ukupno pet gradskih odbora, naći će se na prezentacijama koje imaju maltene više praznih nego popunjenih strana.

Mnogo statike i odsustvo bilo kakvih informacija o rukovodiocima partije odlikuje i internet-prezentaciju http://www.jedinstvenasrbija.org.rs/, što je potpuno razumljivo ako se zna da Dragan Marković Palma, predsednik Jedinstvene Srbije, o Internetu i društvenim mrežama (čak i onoj na kojoj Srbija broji više od milion naloga) generalno ima stav: „Mlađa populacija se ne animira putem Interneta i Facebook-a, već kada završe sa odličnim uspehom srednju školu, deset najboljih pošaljemo na letovanje, kao što i novčanom pomoći ili zaposlenjem nagrađujemo svaki novi bračni par i prinovu.“

Kako sam kaže: „Nemam vremena da se dopisujem sa nekim na Internetu, a naročito na Facebook-u, gde neko u moje ime može da piše šta hoće. To je mesto za zabavu, a ne za konkretne političke akcije. Rezultati rada stranke se ne vide na Internetu, već na terenu. Ja svakog dana obiđem nekoliko mesta u opštini Jagodina i u Srbiji, i vidim šta smo uradili, ljudi me vide, ne komuniciraju sa mnom preko kompjutera.“ Naravno, g. Marković shvata da je Internet važan zbog brzine prenošenja vesti, ali problemi sa sporim internet-vezama i lošim telefonskim linijama, naročito u selima, primorali su JS da ažuriraju podatke jednom, dvaput – nedeljno.

Planetarni uspeh online izborne kampanje Baraka Obame, sada predsednika SAD, primorao je ostale aktere političkog života da se zapitaju, možda ne prvi put, čemu služe Facebook, Youtube, čak i Twitter. Tako je i onima, poput Dragana Todorovića, potpredsednika Srpske radikalne stranke, koji nisu skloni Internetu, jasno da „sve što je korisno za stranku, pa i Internet, treba maksimalno iskoristiti, jer nam pruža mogućnost da izrazimo svoje stavove, poglede, sve za šta mislimo da je interesantno za naše birače“. Da nije tako, na http://www.srpskaradikalnastranka.org.rs/ ne bi se nekoliko puta dnevno stavljale nove vesti, video-isečci sa Youtube, grupnog Facebook-a, a sigurno je da bi se i prisustvo Vojislava Šešelja, haškog optuženika i predsednika ove stranke, mnogo manje osećalo u političkom i javnom životu Srbije.

Da stranka, bez obzira na trenutni rezultat, treba da posveti mnogo pažnje komunikaciji na Internetu jasno je i iz količine sadržaja koja se nalazi na http://www.dss.org.rs/ prezentaciji Demokratske stranke Srbije. Prednost se daje sitnim slovima, dugačkim tekstovima, ćirilici (iako postoji latinična, i sa početne strane nedostupna engleska verzija). Video-materijali kao i Facebook su skrajnuti.

„Za mene je Facebook dobar dok god vi upravljate njime, a ne on vama“, kaže Nebojša Bakarec, potpredsednik Izvršnog odbora DSS.

Facebook-naloge DSS imaju predsednik Vojislav Koštunica, Miloš Aligrudić, Aleksandar Popović, čak i Dragan Jočić.


„Stav stranke može da bude samo ono što je zvanično na prezentaciji i ono što je na profilima i grupama. Sve drugo je podložno manipulaciji i zato su pod kontrolom izjave, stavovi i članci. Sve je dobro organizovano, a svaka zloupotreba (a toga nije bilo za sada) zahtevala bi intervenciju kod vlasnika Facebook-a“, zaključuje Bakarec.

Nešto fleksibilniji odnos prema Facebook profilima svojih članova ima Srpska napredna stranka, koja najpopularniju društvenu mrežu koristi pre svega za obaveštavanje i koordiniranje centrale i lokalnih odbora, naročito dok je trajala kampanja za opštinu Voždovac.


„Ta grupa nam je jako pomogla pre svega u animiranju ne samo naših članova i simpatizera, već i neopredeljenih građana“, kaže Vuk Fatić i objašnjava: „Ako imate u toj grupi nekog ko je prijatelj sa 1.500 ljudi, s kim ne morate ni lično da se znate, ali sa njima delite interesovanja poput filma, muzike... stvarate neki odnos, neko zajedništvo. I to znači, naročito ako razložno iznesete svoj politički stav. Možda nećete tu osobu ubediti da prihvati vaš stav, ali ćete je sigurno navesti da razmisli o tome.“

Osim prezentacije http://www.sns.org.rs/ naprednjaci koji nedeljno planiraju šta će da rade u okviru internet-aktivnosti, tek su početkom novembra 2008. počeli da koriste Facebook jer je dobar deo članova imao profile na MySpace. Stranačkim prvacima Facebook profile je otvorila informativna služba SNS (u kojoj se čuvaju i šifre), ali im je dopušteno da „slobodno“ komuniciraju sve dok njihov profil predstavlja lepu sliku stranke. Zanimljivo je da se vezano za profil Aleksandra Vučića, potpredsednika stranke, dogodio problem – neko ih je preduhitrio.

„Pokušavamo da stupimo u kontakt s tom osobom, ali još nemamo nikakvu povratnu informaciju“, kaže Fatić koji smatra da je reč o krađi identiteta na Internetu, jer: „Dešavalo se, poslednji put pre tri nedelje, da dolaze ljudi u stranku tvrdeći da imaju zakazan sastanak s g. Vučićem. Pošto nije bilo nikakvih težih posledica, pokušavamo da rešimo situaciju. Samo smo se raspitali i, ako bude potrebno, kopiraćemo ličnu kartu g. Vučića, napisaćemo izjavu i poslati je i policiji i Facebook administratorima.“

Kada se analizira internet-strategija ostalih stranaka, može se reći da spadaju u naprednije iako kod većine „mrtva sezona“ traje od izbora do izbora.

„Generalno posmatrano, praktično sve relevantne političke stranke na Internetu imaju neki vid korišćenja novih online promotivnih alatki, kao što je Facebook, MySpace, itd. Ipak, veoma je očigledno da tu nije reč o sistemskom pristupu korišćenju tzv. društvenih medija (Social Media), ili šire posmatrano, sistemskom korišćenju Interneta kao jednog od sve uticajnijih kanala komunikacije sa potencijalnim članovima stranaka ili glasačima. U nekim relevantnim strankama postoje pojedinci koji imaju relativno široko znanje iz oblasti kvalitetne upotrebe Interneta u stranačke svrhe. Na primer, izdvajaju se borski ogranak Liberalno-demokratske partije i odbor Demokratske stranke Srbije iz Ljiga“, kaže Dragan Varagić, bloger i koordinator specijalističkih postdiplomskih studija iz oblasti elektronskog poslovanja na Fakultetu tehničkih nauka u Novom Sadu, i dodaje: „To je zbog pojedinaca koji su inače poznati u online zajednici. Međutim, oni nemaju dovoljno uticaja u svojoj stranci da svoja znanja prenesu na nivo cele stranke.“

Stručnjaci, poput Varagića, najveće probleme u savremenom korišćenju Interneta, kao komunikacionog sredstva, vide u činjenici da je potrebno uložiti mesece, čak i godine, da bi se na kraju izborne kampanje dobili kvalitetni online efekti.


U Demokratskoj stranci Internet se shvata kao „novi“ i „najdemokratskiji“ medij.

„Početne aktivnosti na socijalnim internet-mrežama
Facebook, Youtube i Twitter bile su pretežno usmerene na intenziviranje komunikacije između članova DS, naročito mlađeg dela našeg članstva. Ubrzana ekspanzija ovih internet-servisa koja se poklopila sa održavanjem predsedničkih, parlamentarnih i lokalnih izbora 2008, dovela je i do snažnijeg online povezivanja stranke sa eksternom javnošću. Članovi DS su veoma aktivni na svim društvenim internet-mrežama, blogovima i forumima gde samostalno učestvuju u online diskusijama o temama koje smatraju značajnim i interesantnim“, kaže Vesna Marjanović, urednica internet-redakcije Demokratske stranke koja ne oskudeva u ljudima vičnim internet-tehnologiji, ali koja mora uložiti još napora kako bi se na http://www.ds.org.rs/ bilo više blogova i Internetu prilagođenih tekstova.

Dosta slično, ali mnogo aktivnije, prisustvo na Internetu imaju članovi, pristalice i simpatizeri Liberalno-demokratske stranke.

„Internet nam omogućava da komuniciramo bez posrednika. Nema prenošenja, nema tumačenja. Najviše štete Liberalno-demokratskoj partiji su naneli tabloidi tumačeći ono što mi mislimo“, kaže Ivan Andrić, član Predsedništva LDP, stranke koja se od drugih političkih subjekata razlikuje ne samo po energičnom i totalno internet osvešćenom članstvu, već i po najobimnijim (vrlo kvalitetnim) blog sadržajima na http://www.ldp.rs/.

Ni nekim strankama i političarima nije promaklo da ključ uspeha Obamine kampanje ne leži u nesposobnosti republikanskog senatora Džona Meklejna da shvati kako se Internet mora koristiti u političkom marketingu, već u tome što je Obama bio dovoljno spretan i uporan da sistemski, dve
godine, investira novac i vreme kako bi stvorio moćnu online zajednicu koja će ga dovesti do konačne pobede u predsedničkoj kampanji.

„Podaci iz Obamine kampanje su impresivni. Sa njegove Facebook verzije http://my.barackobama.com/ poslato je oko 13 miliona email poruka. Zahvaljujući ovoj mreži imao je na raspolaganju pet miliona članova i dva miliona aktivista“, kaže Tomislav Damnjanović, šef izbornog štaba G17 plus (stranke gde to nije privremena nego stalna funkcija), naglašavajući da Obama nije ništa genijalno izmislio, nego je do savršenstva iskoristio sve raspoložive ljudske, materijalne i internet-resurse. „Imao je fantastičan call centar tako da je njegov, organizaciono potpuno decentralizovan, izborni štab mogao da u poslednja četiri dana kampanje obavi tri miliona telefonskih poziva. SMS sistem omogućio mu je da milion volontera u istom periodu pošalje 7.000 različitih vrsta SMS poruka svojim prijateljima“, objašnjava Damnjanović.

Po njemu danas, kada i prosečni trgovci stanovima imaju svoj Facebook profil na kome pokušavaju da polugoli liče na Breda Pita, budućnost prisustva na Internetu G17 plus podrazumeva ne samo kvalitetan telefonski centar, elektronski registar članstva (što već postoji) nego i novu Web 2.0 filozofiju koja će krajem godine startovati na
http://www.g17plus.rs/.

„To se u svetu više ne zove politički marketing, nego politički pokret. Prvi put građani nisu samo pasivni primaoci informacija, već aktivno učestvuju u svim nivoima kampanje“, kaže Damnjanović koji izvodi jednačinu uspeha: „Mobilizacija = socijalno umrežavanje = volonteri = armija = dovoljno svih resursa u kampanji!“

Tri miliona malih donatora, koji su prosečno dali po 80 dolara u toku Obamine kampanje, samo su argument više da te, moderne online aktivnosti nisu samo puka promocija i internet-oglašavanje.

Tekst je objavljen 17. septembra 2009. u nedeljniku NIN br. 3064, a autori su Miljan Paunović i ja.




Raste broj internet-priključaka

U Srbiji iz godine u godinu sve je veći broj korisnika Interneta. Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, 2008. godine u Srbiji je oko 33 odsto domaćinstava posedovalo internet-priključak, što je povećanje za 6,9 odsto u odnosu na 2007, odnosno 14,7 odsto u odnosu na 2006. godinu.


U Beogradu ima najviše domaćinstava koja koriste Internet, 45,5 odsto, u Vojvodini je taj procenat manji i iznosi 34 odsto, a u centralnoj Srbiji internet-konekciju ima oko 27 odsto domaćinstava.
Mesečni prihod korisnika Interneta direktno se odražava na broj priključaka: 76,4 odsto korisnika sa platom većom od 600 evra mesečno ima priključak, dok svega 14,6 odsto domaćinstava sa prihodom do 300 evra poseduje internet-konekciju.

Miljan Paunović




Policija na Internetu



MUP Srbije prati svetske tehnološke trendove, pa u skladu sa tim od aprila meseca ove godine građani mogu da pogledaju profil MUP-a na Facebook-u. Na profilu su postavljene fotografije, video prilozi, internet linkovi-veze ka novinskim člancima. Policija za sada ima preko 3.350 prijatelja, i taj broj svakodnevno raste.

Zanimljivo je da korisnici Youtube-a najčešće gledaju priloge MUP-a. Srpski „mupovci“ su drugi po gledanosti, iza njujorške policije, a na najzanimljivije priloge građani su postavili više od 1.400 komentara, koji uglavnom daju podršku policiji.


MUP Srbije planira da napravi edukativne priloge koje bi prezentovali putem FB-a i Youtube-a. Nameravaju da postave i forum ministarstva, kako bi građani imali bolji uvid u poslove koje policija obavlja.


Miljan Paunović