Showing posts with label WikiLeaks. Show all posts
Showing posts with label WikiLeaks. Show all posts

Friday, December 10, 2010

Vikiliks dosije: mediji i globalne posledice


Panika na „Kolumbiji“


Budućnost novinarstva je počela. Svet drhti od jeze i zadovoljstva jer su novi i tradicionalni mediji prvi put sklopili savez u kome su dobitnici svi koji drže do svog prava da nešto znaju. Trogodišnji Vikiliks krenuo je da objavljuje 250.000 poverljivih dokumenata na internetu i to je jedan par rukava.


Anđela Milivojević iz Centra za istraživačko novinarstvo u Srbiji. Vikiliks smata kao bazu podataka od izuzetnog značaja jer je javna, besplatna i pruža informacije koje novinari ne bi uspeli da dobiju. Ona kaže: „Da je neki novinar iz Srbije poslao zahtev za pristup informacijama od javnog značaja tražeći neku od diplomatskih prepiski srpskih zvaničnika, najverovatnije je ne bi dobio pod obrazloženjem da to nije javna informacija“.


Drugi značajan potez Džulijana Asanža je što na svoju stranu pridobio veliku petorku štampanih medija (Gardijan, Njujork tajms, Špigl, El Pais i Mond) dajući im ekskluzivno pravo da provale u taj novinarski raj. Međutim, mišljenja su podeljena koliko je to bio pametan potez i da li se Vikiliks može uopšte smatrati novim medijem.


„Vikiliks je u stvari obelodanio ogroman broj iskaza, pre bih rekao utisaka diplomatskih službenika a ne naročito značajne podatke. Ne shvatam ga kao novi medij i ako je nekom sličan onda bi to bile novinske agencije. Ipak, ne može se ni tako označiti, jer je svoje postove Vikiliks nudio diskriminatorno, samo određenom broju a ne svim novinama/medijima“, kaže dr Miroljub Radojković, šef Katedre za novinarstvo na Fakultetu političkih nauka u Beogradu, kome poslednja akcija Vikiliksa više liči na postmodernu rumornu komunikaciju, tj. izbijanje nove vrste „digitalnih“ tračeva ili glasina koje ne moraju da budu netačne i dodaje: „Ne vidim da će njegov rad bitno uticati na promenu profesionalne etike.“


Treća stvar je što novinari pomenutih listova, u duhu tradicije stare 400 godina, posao rade temeljno pa sada Vikiliks ne silazi sa naslovnih strana i udarnih informativnih emisija TV i radio stanica.


„Svetski listovi dali su celoj operaciji značaj, kredibilitet, pokazujući da samo kvalitetna, elitna štampa, odnosno vrhunsko kreativno novinarstvo može da opstane u toj neravnopravnoj konkurentskoj borbi sa internetom“, kaže dr Neda Todorović, profesorka Teorije i tehnike novinarstva na FPN, i dodaje: „Upad ovog Robina Huda sa mreže u svet ogromnih nepravdi, gladi, bede i breskrajnih ratova kao i njegova najava da će uskoro objaviti tajne dokumente najvećih banaka i zdravstvenih organizacija je nova igra bez granica koju nam mediji duguju“.


Priča je neuobičajeno dugo na internetu, jer se novi dokumenti stalno pojavljuju, a političari i ministri nastavljaju da pritiskaju provajdere i sve koji imaju simpatije za Vikiliks.


„Danas smo telefonski razgovarali sa nekadašnjim SIPA studentom koji radi u Stejt departmentu. Zamolio nas je da svima koji planiraju da se prijave za poslove u federalnoj administraciji kažemo da ne stavljaju linkove i ne komentarišu Vikiliksove dokumente na društvenim mrežama Fejsbuk i Tviter“, pisalo je u mejlu koji je Kancelarija za karijere 30. novembra poslala svim studentima Škole međunarodnih i javnih poslova Kolumbija univerziteta (Njujork). U Nemačkoj je Helmut Mecner, službenik savezne vlade, ostao bez posla nakon što je priznao da je američkim diplomatama u Berlinu doturio neke dokumente koja su osvanuli na Vikiliksu.


Asanža su progonili kao zver sve dok se 7. decembra nije predao britanskoj policiji. Sada će sva sila planetarne radoznalosti biti na plećima sudija koji treba da donesu presudu da li je Asanž kriv za seksualni delikt koji nema apsolutno nikakve veze sa njegovim eventualnim zločinom na internetu.


„Vikiliks se može posmatrati kao jedan svetski duvač u pištaljku koji, nažalost, našim pozitivnim propisima nije regulisan, ali u zemljama Evropske unije najčešće jeste i tamo osobe koje poseduju odgovarajuće podatke za koje postoji opravdan interes javnosti da zna, uživaju pravnu zaštitu“, kaže mr Jelena Surčulija, asistent na FPN, dodajući da potencijalna opasnost jeste u tome što internet danas omogućava da pojedinac može da bude van domašaja zakona država. Ipak ne može se reći da Asanž nije uložio napor da u moru dokumenata ne bude koletaralnih žrtava.


“Neki dokumenti objavljeni su u originalnom obliku, neki su skraćeni kako bi se sakrile informacije koje eventualno ugrožavaju živote, a ima i dokumenata koji neće biti objavljeni, što govori da se vodilo računa i o etičkoj opravdanosti - iako je bilo propusta”, kaže Marko Nedeljković, saradnik u nastavi na predmetima Novinarstvo u štampi i Istraživačko novinarstvo, FPN, kome je posebno zanimljivo što su mediji najviše zainteresovani za razna “tračarenja” o visokim državnim funkcionerima (diplomatske depeše). On primećuje: “Tome nisu odoleli ni najugledniji svetski listovi, a upravo o takvim dokumentima se ponajviše raspravlja kada se pominje etička opravdanost. Stav Međunarodne federacije novinara je jasan. Politički napadi na Vikiliks i optužbe SAD su napad na slobodu govora koja je usledila posle pritisaka na servere Vikiliksa. Preterana reakcija političara i njihovih saveznika samo pokazuje da nisu shvatili istorijsku važnost ovih događaja i da se pravo ljudi da znaju ne može namerno ignorisati.


„Oni će morati da se prilagode činjenici da novinari imaju obavezu da izveštavaju, pošteno i primereno, u skladu sa javnim interesom“, kaže Adijan Vajt, generalni sekretar IFJ, i dodaje da su detalji nekih Vikiliksovih otkrića neprijatni, ali da oni raskrinkavaju korupciju, dvoličnost u javnom životu, koja svakako zaslužuje javnu proveru.


„Vikiliks je najbolja stvar koja se mogla desiti novinarstvu. On unosi slobodarski, demokratski duh u zaparložene odnose ozbiljne štampe sa strukturama moći“, kaže Ljiljana Smajlović, predsednica UNS-a, i dodaje: „Novinari su postali lenji i previše su se stopili sa establišmentom, i u svetu i kod nas. Vikiliks ih tera da se vrate čitaocima i da zastupaju javni interes, umesto interesa vladajuće vrhuške sa kojom su se vodeći mediji previše poistovetili“.


Zanimljivo je da se oba novinarska udruženja u Srbiji slažu da novinari tek treba da provere, objasne, uporede i dopune Vikiliksove dokumente. „Iskreno, plašim se da neće sve biti obrađeno i kontekstualizovano kako treba, nego samo najvažnije i da će doći do neke vrste inflacije ekskluzivnih informacija“, kaže Vukašin Obradović, predsednik NUNS-a, naglašavajući da je i ranije bilo sajtova koji su objavljivali samo dokaze, ali da niko nije bio toliko hrabar i subverzivan kao Vikiliks.


I naravno, potrebno je upitati se ko je iz Vikiliks štete izvukao najveću korist? Građani svakako, a mediji i novinari? Jeste da potpuno merljivih rezultata o skoku tiraža papirnih izdanja medija, te gledanosti i profita još nema jer oditing izveštaji nisu gotovi, ali prema podacima www. Alexa.com promet na Vikiliksovom sajtu skočio je 29. novembra 2.342 odsto na Fejsbuku 927.366 ljudi prati dramu Džulijana Asanža i njegovog sajta. „Slučaj Vikiliksa pokazao je da smo u zenitu informacione i medijske revolucije, da su fantastične promene u medijima, ali da nismo sigurni šta se dešava sa novinarstvom“, kaže prof. Snježana Milivojević, profesorka Javnog mnjenja i rukovodilac Centra za medije FPN-a, i dodaje. „Prošle godine ministarska konferencija Saveta Evrope u Rejkjaviku izdala je političku deklaraciju o novom konceptu medija. Znači, ne o novim medijima nego o novom shvatanju medija. Dakle, prvi put se događa da promene u medijima ne znače automatski i dobrobit za novinarsku profesiju koja može biti prva žrtva!“


Naravno, sve zavisi i od toga koliko će novinari, koje više ništa ne sprečava, da rone po moru dokumenata i dokaza za nove, istraživačke, priče.


Objavljeno 9. decembra 2010. godine u nedeljniku NIN br. 3218

SPECIJALNO ZA NIN: Den Gilmor, guru građanskog novinarstva


Najvažnija sloboda govora


Kada su u Medija centru u Beogradu pripremali svetski kongres Međunarodnog instituta za štampu koji je od 14. do 17. juna 2008. okupio više od 300 vrhunskih urednika, medijskih menadžera i novinara iz 60 zemalja, pregovaralo se da Denom Gilmorom. Guru građanskog novinarstva, autor kultne knjige We the Media: Grossroots Journalism by the People, for the People (O’Reilly Media, 2004) i direktor The Knight Center for Digital Media Entrepreneurship, pozvan je da dođe u Beograd i održi predavanje, ali dogovora na kraju nije bilo jer je on tražio mnogo para (više od 12.000 dolara). Međutim, taj isti Den Gilmor pristao je da potpuno besplatno, ekskluzivno za NIN, kaže zašto je Vikiliks značajan za budućnost novinarstva: „Objavljivanje ovih dokumenata je ključno za budućnost novinarstva, jer otvara mnogobrojna etička i pravna pitanja za novinare, od kojih je najvažnije - sloboda govora. Etička pitanja se očigledno tiču pre svega prava objavljivanja poverljivih dokumenata. Medijske organizacije taj su izbor napravile pre Vikiliksa, kada su primale dokumenta na još direktniji način.


Što se tiče pravnih aspekata, to je u SAD relativno jasno. Gilmor sugeriše da je krivac, ako ga uopšte ima, strana koja je pribavila klasifikovane dokumente, a ne organizacija koja je dobijene dokumente objavila.


Kao odgovor američkoj i ostalim, pre svega francuskoj, vladi te svima koji se gade Vikiliksa i smatraju da ga po svaku cenu treba ukloniti sa interneta, Dan Gilmor poručuje: „Možda nam Vikiliks izaziva nelagodu zbog onog što čini, ali generalno verujem da čini mnogo više dobra nego što nekome škodi. Moramo priznati da je Vikiliks sam po sebi proizveo jednu vrstu novinarstva. Sigurno je da je to medij od velikog javnog interesa, pogotovo što vidimo da vlade ne prezaju ni od čiste cenzure kada se na internetu pojavi sadržaj koji im se ne sviđa.“


Takođe, Gilmor primećuje da su štampani i elektronski mediji i ranije objavljivali poverljive informacije, bez ikakve pomoći Vikiliksa i zato se može dogoditi da se i sami nađu na udaru velikog cenzora – što takođe ne bi bilo prvi put.


„Slučaj Vikiliks pokazuje nam da je borba za slobodu govora, slobodu štampe, u jeku i da je veoma bitno ko će na kraju pobediti. Mediji moraju da shvate koliko je ulog veliki, a to je njihova sposobnost da rade svoj posao. Za javnost ulog je još veći: da li će novinarstvo preživeti ovu novu eru!”


Objavljeno 9. decembra 2010. godine u nedeljniku NIN br. 3218